Gravitacija, kako zapravo glasi taj zakon, nije sila kojom veća masa privlači manju, nego sila kojom se dvije mase međusobno privlače. Pa, primjerice, nije točna ona popularna predodžba o tome kako se zemlja okreće oko sunca – i zemlja i sunce orbitiraju oko zajedničkog centra gravitacije, samo što se zbog ogromne razlike u masi taj centar nalazi unutar samog promjera sunca, i to vrlo blizu njegovog središta.
Fizika pomrčine sunca uma: kada se Božo Skoko i Nino Raspudić nađu ovako neposredno jedan do drugoga za govornicom, dolazi do sinergijskog učinka dvije krupne mase pseudo-intelektualnog mraka – s gravitacijskim centrom negdje točno unutar ovih nekoliko centimetara praznog prostora od ramena jednoga do ramena drugog – takve snage i apsolutne mase zbijene na malom prostoru da se stvara crna rupa tuste gluposti, usisavajući u sebe svako svjetlo uma koje se neoprezno približi: nakon što prijeđe tzv. horizont mračnjačkog događaja, svjetlo uma ne može više van, nije se u stanju otrgnuti gravitacijskoj sili ekstremnog masnog plaka u tim tintarama.