Ljudska vrsta je jedina skupina bića na ovom planetu koja proizvodi smeće. Ništa drugo što u prirodi nastane nije smeće. Govno koje poseremo je nama smeće, ali prirodi je gnjojivo drvima, hrana muvama i slično. Leševi također, bolesti i smrt su hrana raznim virusima i bakterijama, pa poslje crvima kad smo mrtvi i tako. Jedino mi smo uspili skupit toliko nakupina određenog otpada nastalog zbog tehnologije koju koristima, da nešto što je u prirodi jedan flow i dio kruga ravnoteže, pretvorimo u fenomen zagađenja. A nema šta nije zagađeno, i nema mista di ako malo bolje istražiš nećeš nać neku limenku il kesu. A tek sa rijekama, morima, npr istraživanja leševa kitova su pokazala da su im tijela gotovo otrovna zbog svih toksina koje jedu iz mora, toksina koje smo mi izbacili, brodovima koji na otvorenom moru, koje ne spada pod ničiju jurisdikciju, istovare ladno sav otpad koji imaju, pa onda kanalizacijom koja ide što direkt u more što u rijeke pa u more i tako. Naša civilizacija bi se ladno mogla nazvat i civilizacija otpada, jer to i jesmo. Ne da smo otpad ili samo otpad, ali ipak je otpad jedna od glavnih karakteristika našeg života. Glede ovog problema, film Idiocracy je napravija dobru parodiju prikazujuć zemlju budućnosti kao jedno veliko odlagalište otpada sa planinama od smeća.
Budućnost naše civilizacije i načina života je vrlo neizvjesna. Teško da ima životinjske vrste koju nismo ugrozili, sada se već polako počinju mijenjat geni i divljim životinjama, istraživanja se rade na mijenjanju gena komarcima kako više ne bi prenosili malariju i slično. Svaka čast želji da se zaustavi bolest, al šta je previše previše. Kapitalizam, ovakav kako funkcionira, je samoizjedajuća bolest. Zapravo, naš ekonomski sistem je bolest planeta. Cila stvar je jedan začarani krug, Nekolicina država, ne zanemariva nekolicina, ali ipak tek nekolicina, živi u relativnom prosperitetu. U tom prosperitetu se nalazi većina kompanija koje su ekonomski pokretač globalne ekonomije. Liberali, koji su vrlo orni na otvaranje slobodnih tržišta kako bi u zemlje 'trećeg svita' prodavali svoje proizvode, nešto drugačije razmišljaju kada tribaju odredit u kojim će zemljama bit sjedište njiovih kompanija, i, kojim će sve grupama ljudi dozvolit da uđu u te zemlje. Drugim rječima, otvorite tržište da vas preplavimo našom jeftinom i poluotrovnom robom, a ostavite vaše gladne i bijesne građane nek kod vas skapaju. Kad kažen d je kapitalizam samoizjedajući, to ozbiljno mislin. Sistem kako sada funkcionira je ozbiljno krivo postavljen. Opsjednut je rastom, rast rast rast, na svakom koraku se mogu čut te fraze. Također je opsjednut potrošnjom, tako se zemlja crpi bez ikakve logične mire, crpi se flora i fauna, ili točnije rečeno, brutalno se sjeku šume i kolju životinje, vade se rude, nafta, itd, pokreću se ratovi da bi se prodalo oružje, prave bolesti da se prodaju lijekovi i slično.
Toliko opsjednutost rastom ima svoju cjenu, jer, da bi jedna regija mogla tako neprirodno rast, mora jest tuđu hranu. A među tom hranom se nalazi sva svjetska periferije, poput i pičke materine pod imenom Bosna i Hercegovina. Cili sistem je začarani krug, tako, iz perifernih zemalja (istočna europa, afrika, južna amerika, indija, oceanija, donekle i Kina) se uzimaju resursi i otvaraju se firme kojima koristi jeftina radna snaga. S druge strane, te firme su ništa doli ispostava kompanija koje su stacionirane u zemljama koje su centar pogona svjetskog kapitalizma, i, osim jadnih dnevnica radnicima, zemljama u kojima su otvorene ne doprinose ništa. Također, iz tih istih zemalja se vade svi vridni resursi i to redovito na veliku štetu za njiov okoliš i zdravlje njiovog stanovništva, s tim se resursima u zemljama centra (ili njiovin firmama na periferiji) prave proizvodi, koji se onda, zbog bescarinske trgovine, opet prodaju zemljama iz kojih su resursi prvotno uzeti po jeftinijim cjenama od njiovih lokalnih proizvoda. To dovodi do začaranog kruga u kojem te zemlje se vrte u konstantnom siromaštvu, koji još dodatno pogoršavaju ratovi, bolesti i slično, a također, krug pojačava i odljev svog stanovništva koje ima ikakvog radnog i intelektualnog potencijala, opet u zemlje centra. I tako zemlje centra ne samo da usisavaju sve vridno iz zemalja periferije u smislu materijalnih dobara, nego usisavaju i ljude koji bi u matičnim zemljama nešto mogli doprinit. A u međuvremenu, apetit kapitalizma ne jenjava, a planetu nam nije ništa bolje, kao ni nama koji smo u pičkama materinim, poput ove u kojoj je registriran ovaj blog servis. I tako, zapravo, iz zemlje uzimamo zdravu hranu, a vraćamo joj smeće, koje ona sama ne mere probavit.
P.S. Originalno pišen na blogger.ba, vamo kopi-pejstan tekstove, otuda BiH ko matična zemlja u tekstu.
Post je objavljen 14.10.2016. u 16:09 sati.