Nakon lagane šetnje do Kolovratskih Stijena vratili smo se autom do Rudolfine i prije Jasenka, (blizu kojeg je Olimpijski centar Bjelolasica koji trenutno nije u funkciji zbog požarom uništenog centralnog objekta, inače bi rado navratili jer sam pred dosta godina baš ovdje bio na tečaju za planinarskog vodiča.) skrenuli lijevo na šumsku cestu koja vodi ispod Bijelih i Samarskih Stijena do Tuka i Mrkoplja, kao i do Begovog Razdolja (1078 m), najvišeg naselja u Hrvatskoj. Na više mjesta se može parkirati na proširenju uz cestu, a sa jednog se može doći za oko sat vremena do planinarske kuće i skloništa na Bijelim Stijenama.
Pred skloništem u kojem smo i spavali, potrebno je imati vreće za spavanje i podmetače.
Odavde smo krenuli prema Velikoj Javornici (1375 m), inače najvišem vrhu Karlovačke županije, tako da smo u jednom danu bili u planinama tri regije, Kolovratskim Stijenama na Kvarneru, Bijelim stijenama u Gorskom Kotaru i na V. Javornici u Ogulinskom Kraju. Na putokazima uglavnom dobro piše vrijeme hoda uvježbanog planinara.
Blizu kuća na putu za vrh Bijelih Stijena, makar je bilo krajem srpnja, naišli smo na rupu sa puno snijega, a kasnije na još nekoliko nakupina u vrtačama.
Na putu za V. Javornicu dijelom je ovako,
a dijelom ovako.
Bilo je više vrsta zvončića i drugog cvijeća,
kao ovaj ljiljan.
Putem se našlo i nešto jagoda,
i vrganjevka osinac, koji je bio dobar pečen na ploči (potrebno oguliti kožicu na klobuku).
Sa vrha Javornice lijepo se vidi mjesto Jasenak.
Fotke za povećati: pogledi sa vrha V. Javornice na Klek i Jasenačko polje.
Pogled na planinu Klek koja se smatra kolijevkom hrvatskog planinarstva.
Puhovi su nam u skloništu tokom noći povremeno radili šou, slični su ovom koji je snimio @mdunisk, ali malo deblji.
Kad se poveća bude veće:
Karta Kapelskog planinarskog puta od mjesta Tuk na jugu Gorskog Kotara do Klenovice na moru i sklonište gdje smo prespavali.