Veliko zvjezdano nebo nadvija se iznad nas. G.Danton izlazi iz svog ukošenog automobila i polako se, promatrajući šumu, primakne Normanu koji dobro umotan, oslonjen na limuzinu, sjedi na pokrivaču i udubljeno prati poziciju šofera-lovca koji se još nije vratio. Glad kao da ga uopće nije dodirnula.
G. Danton priđe bliže i zaigra otočku varijantu ugodne neverbalne komunikacije kako bi otvorio put ka konverzaciji s Normanom. Stoljećima trenirana otočka uglađenost zahtijeva barem dan, dva odmjeravanja prije početka interakacije, osim u slučaju korektnog upoznavanja na službenom događaju ili uz iznimku da kiša pada specifičnim načinom koji omogućuje neposrednost.
Zaobilazeći uvriježene norme g.Danton kamenog lica progovori prvi. Norman ne prihvati inicijativu, ovlaš mu odgovori i nastavi se zabavljati prateći svog lovca.
Otočanov kapacitet za pravilno shvatiti Normanovu trenutnu nezainteresiranost je ograničen, ali ni naznakom ne odaje frustraciju koju proživljava u sebi. U Imperijalnoj Otočkoj Državi suptilni se znakovi uzajamno primjećuju i, ako je ljudima do druženja, oni obostrano prihvaćaju inicijativu pa se malim koracima uzajamno otvaraju. S druge strane, g. Dantonovi sramežljivi pokušaji približavanja, ako ih uopće i primjećuje, Normanu djeluju rigidno, nepotrebno i nerazumljivo.
"Mislim da ga doživljava kao knjiški primjer divljaka bez preciznog sustava socijalne navigacije", prokomentira Pero.
"Zahtijevna kulturna barijera..."
Čvrsto stisnutih usana i uštogljenih leđa, g. Danton odmjerenim korakom pođe do svog terenca. Prije ulaska kratko zastane i uputi ozbiljan pogled prema zvuku cloweinijske narodne glazbe koji dopire s granice.
Sjednem na pokrivač do Normana.
"Što je htio?"
"Pitao za kišu", nezainteresirano odgovori.
"...što znači da se želio upoznati s tobom."
"Nemam vremena za priče."
"Čovjeku je jedino društvo ona sarmaruša..."
Norman se ponovno zadubi u zaslon s Encovim parametrima.
"Ako se lijenčina noćas ne vrati, ujutro ću ga nagraditi s par električnih..." odsutno objasni nakon stanke.
"Možda je čovjek bio gladan..." nastavim o g.Dantonu.
"Sarme ponestalo? Zašto onda ne pita za hranu?"
"Drugačiji su običaji..."
"Kad se nalaziš na granici Cravatie, čini kako čine Cravati..." mudro će on.
"Zapravo..."
"Što radimo kada su zatvoreni svi putevi koji vode u Cravatiu?" nastavi bez da mi dopusti izgovoriti misao.
"Čekamo na Enca?"
"Otvaramo nove, Gabriele, otvaramo nove..."
Zvuči dobro, ali ne razumijem što je konkretno mislio.
Post je objavljen 13.10.2016. u 09:42 sati.