Marketing
'IMAN' I ANTIKA I OPET ONA
Bit će da mi je valjalo prespavati da me dohvati prava tuga. U Shatili nema prosjaka, nema ljudi koji se oportuno nasmiješe, kako to već biva u arapskome svijetu, 'kupi nešto kod nas'… Nema ni crvenoga krsta, križa, marhameta, nikoga od ovih svjetskih turbo pomagača. Valjda jer stvarno odavno nije kamp već pravo naselje pa se je zaboravilo.
Mi smo popodne bili gledati lijepe antičke skulpture u National Museumu. Moram reći da su očuvanije i bolje složene nego u onom nekom atenskom glavnom muzeju. Odmah sa vrata se vidi koliki je muzej što svakako ohrabri posjetitelja. Nema šokova sa ekstra dugim krilima. Probrano je taman koliko treba. Najmrže mi je kad stave teća i druge grnčarije po 100 komada.
U nas u hostelu je čistačica koja živi u Shatili. Zove se kao cura od rahmetli Bowija – Iman. Kaže Nikola da je baš kraljica. I po stavu i po figuri. Kako neće kad nema što jesti. Sama je sa četvoro djece. Sinoć smo, prije spavanja, očistili kuhinju i boravak. Sreća da jesmo jer je jutros došla sa strašnom migrenom na posao. Popušili smo cigaru skupa na skalama i razmijenili telefonske brojeve.
U tom muzeju imaju dvije fine kamene makete koje su arhitekti dao napraviti, vjerovatno kako ne bi morali visiti na gradilištu po cijeli bogovetni dan. Isklesane nevjerovatno točno. Tokom gradnje bilo je izmjena pa su i one isklesane na modelu. Prosječnog arhitekta 21. stoljeća obuzme sreća što ga nije zatekla antička sudbina.
Popušile Iman i ja tu jednu cigaru, ispredikale se i to sve na arapskome. Čudno je kako to ide kad ona nema pojma engleski, ja nemam pojma arapski. Malko kasnije je bacala neku pokvarenu hranu iz frižidera i dometnula 'haram'. Grehota je.
Ne izlazi mi iz glave, i ona i njeni sa kvarta. Nemam vokabulara i sintakse za to opisivanje. Uglavnom mi se plače.
Post je objavljen 10.10.2016. u 20:10 sati.