Pronašao sam ga jedne večeri
Na putu za Nigdje
U maloj, zabačenoj uličici
Popločanoj sjetom.
Ležalo je u malenoj lokvici
Mokro od Jesenje kiše
Napuknuto
Okrhnuto
Ispucano
Izmučeno
Sagnuo sam se, uzeo ga i stavio među dlanove.
I osjetio sam kako je zakucalo…
………………………..
Pronašao sam te večeri
Maleno srce od papira
I nosio ga sa sobom gdje god bi krenuo navigati.
Dlanove nisam odvajao
Strahujući da bi moglo odletjeti
Nošeno vjetrom sa Sjevera.
Vjetrom koji krene kao Lahor
Pirkajući lagano i obazrivo
Pazeći da ne raspuše srebrne pahuljice Maslačka
Daleko.
……………….
Pronašao sam jedne večeri
Malo Srce od Papira
Jedne sumorne, jesenske večeri.
Pokrio sam ga dlanovima da ga ugrijem
Nosio ga svugdje sa sobom.
I nisam otvarao dlanove.
Do pred neki dan.
…………………
Zaboravio sam da Bura zna zapuhati iznenada…
Post je objavljen 12.10.2016. u 05:36 sati.