Marketing
Do groblja i natrag
Prošao sam fazu vidi Rim i umri, 1999, sam bio tamo na hodočašću, bile su to krizne godine, a uz večeru su nam servirali besplatno vino, prošao sam dakle tu fazu, ali mi ni u jednom momentu nije bila opcija groblje stranaca u vječnom gradu. U stvari, za razliku od najdražeg pripovjedača mi Bölla, groblja me baš nikad nisu zanimala i slagao sam se s imenjakom i većim pjesnikom od sebe, po kojem sam i dobio ime, "u planini mrkoj nek mi bude hum..." Njemu se baš nije posrećio drugi dio pjesme, al mislim da ga ni briga bila nije, ovako je dovoljno dobro. Ja sam davno rekao, misleći da ne kompliciram, da mi zadnje utočiste treba biti uz nonića u Gorskom Kotaru, jer tamo baš nitko iz moje male ekipe baš ni ne dolazi. No budući da to nije najjednostavnije rješenje jer treba papirologije i rasprava, baš mi se fućka za te gluposti, let it be. Al ipak, red je red, prije zime treba obići ta mjesta, zasad barem u Rijeci i županiji.
p.s.
Talijanski pršut je znatno jeftiniji od naših i dobar. Ipak sa sjetom se sjetim kako je dobar bio dalmatinski pršut za bivše države, sa samostalnošću je ovaj u dućanima za raju postao samo znatno skuplji i nimalo bolji od europske konkurencije.
Post je objavljen 11.10.2016. u 22:13 sati.