Kasno poslijepodnevno sunce probija oblake, škrto obasjavajući kolonu. Mnogo se kolonaša vratilo otkuda su krenuli, ali linija nije prorijeđena jer su oni odostraga zatvorili prazna mjesta, tako da se na cjelokupnoj slici koju vidimo s pročelja ništa nije promijenilo. Hladno je, a pogotovo ako se čovjek ne kreće.
Dok me nije bilo, prema njihovim željama, Pero je regrutirao obje starice i dodijelio im status vatropaziteljica, a Norman je jednu od njih poslao do sela po hranu. Vratila se, ali nije donijela ništa osim izgovora da je dućan zatvoren. Prema inkvizitorovim standardima zaslužila je kaznu, ali Pero ju je kavalirski zaštitio.
"Što to graničari slave već drugu večer?" upita Pero Juraja.
"A vi ne znate... Dane Cloweinjskog Ponosa!"
"To je neki blagdan?"
"O da, slavlje traje tri dana." Juraj se ponosno osmjehne.
"Zbog toga ne možemo preko granice?"
"Praznici su svetinja. To je odavno rekao Sv. Janez, a u njegove riječi nitko ne sumnja i ne preispituje ih."
"Sutra navečer će otvoriti granicu?"
"Tako treba biti. Slavlje završava trećega dana točno u 22", odvrati Juraj.
"Pa zašto nam to nisi odmah rekao?"
"Mislio sam da znate, to zna svatko. Cijela Cloweinija svake godine živi za ta tri dana. Prema našem starom običaju slavi se na mjestu gdje se tko zatekne."
"Ovdje sada slavimo?"
"Vatra, ljudi, razgovori... Ushit, zajedništvo, tišina noći... Neprocjenjiva divota!" odvrati Juraj.
Pero se vrati do limuzine i ispriča nam što je saznao.
"U Cloweiniji su svi uspješno natjerani vjerovati u te narodne besmislice..." prokomentira Pero.
"Kriminalci na vlasti podržavaju običajno praznovjerje kako bi na temelju nacionalnog ponosa i pregršta izmišljenih pravila mogli u miru pljačkati", kaže Norman.
"Dobro usmjeravanje narodne misli je temelj uspješne diktature."
"Oligarhije u njihovom slučaju..." ispravi ga Norman.
"Svejedno, krivnja struktura kada pogledamo s visine..."
"...ili mudro smišljena strategija vladanja."
"Kada ih čovjek dublje promotri, Cloweinijci zaista djeluju radosno", licemjerno će Pero.
"Makneš li im tu gomilu običaja, zakona, uvjerenja, pogubili bi se u stvarnosti", konstatira Norman.
"Državna religija koja služi svrsi..."
Norman se zamisli nad tom rečenicom.
"Dakle slavlje je pravi razlog zabrane prijelaza..." kažem.
"A rupa u asfaltu?" upita Pero i pogleda prema zaglavljenom terencu.
"Izlika... Na nekom drugom prijelazu vjerojatno je izvaljeno stablo", objasnim.
"Prebanalno."
"I upravo stoga genijalno", ponovno se uključi Norman.
"Prebanalno ne postoji u Cloweiniji", zaključi Pero.
U automobilu iza nas zaplače beba.
Post je objavljen 11.10.2016. u 10:12 sati.