Marketing
oktobarski intermezzo
photo by rU
U šetnji prođoh ispod krošnje starog hrasta.
Starac je po tlu, pod noge prolaznika, prosuo pregršt darova.
Sagnuh se i pokupih neke od njih umišljajući si kako su namijenjeni baš meni. Poželjeh se zahvaliti darovatelju, zagrliti staro deblo, osjetiti pod dlanovima hrapavu koru, oslušnuti sokove koji pod korom struje, prebrojati u mašti godove, saznati mu godine.
No, nisam mu mogla prići, bio je iza ograde a vrata bijahu zaključana, pa mu poslah poljubac.
Tek kad se vratih kući, pomislih kako sam ostalim prolaznicima morala izgledati kao neka čudakinja.
Ne mari, Starče - rekom mu u mislima.
Konačno sam i sama dovoljno stara da više ne marim što prolaznici misle o meni.
Stalo mi je samo do mišljenja onih koji su izabrali pustiti korijenje.
Post je objavljen 11.10.2016. u 08:09 sati.