Marketing
Bez iluzija
INTERVJU Redatelj filma "Ustav Republike Hrvatske" Rajko Grlić: 'Mržnja je najbrži put ka vlasti'
Autor: Vedrana Simičević
"Većina djece koja danas izgovara te parole mržnje, nema pojma što uistinu izgovara, ne znaju značenje tih riječi, samo ih kao papagaji ponavljaju. Možda su ih čuli od svojih roditelja, možda od političara ili nekog drugog, no to se tako prenosi dalje i danas je izgubilo svako značenje. To su samo psovke koje se mijenjaju kroz vrijeme s drugim akterima, samo su sad naučili da to mogu biti četnici, pederi, komunisti. To izgovaraju popovi, političari, to je riječnik koji je ušao u mainstream hrvatske komunikacije i djeca to pokupe i iz njih to curi kao iz spužve čim je pritisneš. Mlade generacije su zagađene, između ostalog i kroz knjige, poput primjerice one iz vjeronauka u kojoj piše da je ateizam bolest. Ono što o Ante Paveliću izgovara glavni lik u filmu dok ga zagovara pred učenicima izvadili smo iz udžbenika za neki razred gimnazije – to je autentični tekst. Takva propaganda traje više od dvadeset godina i njome se polako i sigurno zagađuje ovaj prostor. I zato mladi danas u istu rečenicu stavljaju partizane i ustaše i ne znaju razliku, što je povijesno nemoguće. To je način kojim crkva pokušava poravnati za nju valjda nesretan rezultat 2. svjetskog rata.
Da li mislite da je ta manipulacija mržnjom namjerna i sustavna?
Mislim da da. Politika je naučila da je to najbrži put ka vlasti. Najlakše je mobilizirati ljude na mržnji, mržnja najlakše ujedinjuje, zajednički neprijatelj najlakše spaja ljude – to su elementi pomoću kojih se i najlakše dolazi do birača. Politika onda ima svoje »pse revolucije« koji izgovaraju strašne stvari, poput ovog generala koji bi razbijao zube studentima ili ministra kulture koji bi ukinuo sve preko čega netko pokušava misliti drugačije, a onda se te stranke zgražaju nad tim, ali sve je vrlo kalkulirano kako bi se zadovoljila određena struja. Desnica je to počela masovno koristiti i pomoću toga mobilizirati birače. Onda je tu i crkva koja je u Hrvatskoj apsolutno ušla u politički mainstream. Crkva drži propovijedi za koga treba glasati, crkva se opredijeljuje, crkva samo što nije postala politička stranka, iako joj to zapravo ne treba, jer ima HDZ i Most. Crkva je ovdje postala najjače trgovačko i političko poduzeće i to na račun poreznih obveznika..."
Autor: Vedrana Simičević
"Većina djece koja danas izgovara te parole mržnje, nema pojma što uistinu izgovara, ne znaju značenje tih riječi, samo ih kao papagaji ponavljaju. Možda su ih čuli od svojih roditelja, možda od političara ili nekog drugog, no to se tako prenosi dalje i danas je izgubilo svako značenje. To su samo psovke koje se mijenjaju kroz vrijeme s drugim akterima, samo su sad naučili da to mogu biti četnici, pederi, komunisti. To izgovaraju popovi, političari, to je riječnik koji je ušao u mainstream hrvatske komunikacije i djeca to pokupe i iz njih to curi kao iz spužve čim je pritisneš. Mlade generacije su zagađene, između ostalog i kroz knjige, poput primjerice one iz vjeronauka u kojoj piše da je ateizam bolest. Ono što o Ante Paveliću izgovara glavni lik u filmu dok ga zagovara pred učenicima izvadili smo iz udžbenika za neki razred gimnazije – to je autentični tekst. Takva propaganda traje više od dvadeset godina i njome se polako i sigurno zagađuje ovaj prostor. I zato mladi danas u istu rečenicu stavljaju partizane i ustaše i ne znaju razliku, što je povijesno nemoguće. To je način kojim crkva pokušava poravnati za nju valjda nesretan rezultat 2. svjetskog rata.
Da li mislite da je ta manipulacija mržnjom namjerna i sustavna?
Mislim da da. Politika je naučila da je to najbrži put ka vlasti. Najlakše je mobilizirati ljude na mržnji, mržnja najlakše ujedinjuje, zajednički neprijatelj najlakše spaja ljude – to su elementi pomoću kojih se i najlakše dolazi do birača. Politika onda ima svoje »pse revolucije« koji izgovaraju strašne stvari, poput ovog generala koji bi razbijao zube studentima ili ministra kulture koji bi ukinuo sve preko čega netko pokušava misliti drugačije, a onda se te stranke zgražaju nad tim, ali sve je vrlo kalkulirano kako bi se zadovoljila određena struja. Desnica je to počela masovno koristiti i pomoću toga mobilizirati birače. Onda je tu i crkva koja je u Hrvatskoj apsolutno ušla u politički mainstream. Crkva drži propovijedi za koga treba glasati, crkva se opredijeljuje, crkva samo što nije postala politička stranka, iako joj to zapravo ne treba, jer ima HDZ i Most. Crkva je ovdje postala najjače trgovačko i političko poduzeće i to na račun poreznih obveznika..."
Radujem se odlasku u kino.
Post je objavljen 09.10.2016. u 12:00 sati.