Obojit ću riječi tamom paučine što je ispletena oko mog srca, za utjehu jeftinim pokušajima lažnog zlata, da se proda pod dragocjenost.
Iz trojstva svetosti neću izuzeti ništa, a tamo, gdje se nebo ljubi s oceanom, moje i tvoje usne još nisu dotakle dno, albatrosi su raznijeli maštu u beskraj Svemira, odletjeli i zašutjeli I još uvijek gori ovo mjesto na Zemlji gdje stojim, gori mojom dušom, mojim životom.
Znam, susrećem te u sebi, znam da me osjećaš u atomu onog kompasa koji pokazuje sjever, znam sve i dok se Mjesec stidljivo objavljuje i najavljuje svoju punoću, iznad mog balkona ne lete ptice, sve je tiho, čak i ružin grm šuti, čeka.
Anđeli su razumjeli i shvatili, da je žena najdragocjenije stvorenje, da su voda i Zemlja ono što u kraljevstvu života traje i daje, dok ja polako skupljam krhotine duše i dajem ih plavom anđelu na čuvanje.
Ključ svega leži u prelomljenim linijama na dlanu koje pokazuju putokaz prema čudnim stanjima svijesti, prema dubini duše koja piše svoju sudbinu i sutra, kad otvorim te velike zelene oči, zamirisat će jutarnja kava, zasjat će proljeće novog doba i moj svijet, taj tajni svijet, još uvijek će ostati potopljen u svojoj dubini – zatvorenih očiju.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.