Zaista malo...
Svakodnevno slušam ljude koji sebi sami stvaraju stres,a nažalost prenose ga i na druge. Smatram da kada pružimo sreću nekome da će i nama doći sreća i mir..
Zar je teško na dnevnoj bazi usrećiti osobu koja je pored Vas? -Očito jest..
Lakše ga je gaziti,dovesti do stresa,ne razmišljajući da se sve vraća po zasluzi,ne razmišljajući da je obitelj na prvome mjestu,da je osmjeh na licu voljenih osoba neprocjenjiv...
Ponekad kažemo teške riječi,kasnije shvatimo kako riječi znaju boljeti..
Rijetko tko se sjeti da ponekad može biti kasno da se ispričamo. Godinama unazad vrtila mi se misao u glavi kako ljudi uvijek odlaze.. Dođe do trenutka kada nažalost ljudi odlaze zauvijek,oni koji nisu otišli zauvijek uvijek postoji šansa,i nikada nije kasno. Ne dozvolite sebi da oni koji odlaze zauvijek,da odu povrijeđeni..
Za promjene nikada nije kasno..
Nije bitno kakvu odjeću nosimo i gdje je kupimo,nije bitno imamo li skupe i dobre telefone i dodatnu opremu,nije bitno kakav auto vozimo ni kakva nam je frizura,dal imamo nešto najbolje,da idemo svake godine na more i svaki vikend u provode... Bitna je unutrašnjost,prava ljepota dolazi iznutra...
Ne dopustite sebi da povrijedite druge,da bude kasno za ispravke.. Budite dobri prema onima koji prema Vama nisu,svatko od nas pokazuje svoj obraz... Poželite drugome što bi i sebi samome,jer dobro se uvijek dobrim vraća..
Još danas zagrlite zaručnika,dečka,muža,životnog partnera i Vašu zvijezdu vodilju,recite koju toplu riječ i sav umor će nestati.. Poklonite nekome kompliment,nasmijte se strancu,pomozite starijoj osobi,nasmijte djecu...
A kada ljudi moraju otići,jer nažalost do toga mora doći,sjetite se kako ste usrećili tu osobu,pružili joj ljubav i sreću...osjećaj će biti bolji..
I ne zaboravimo-DOBRO SE UVIJEK DOBRIM VRAĆA...
LP
Post je objavljen 08.10.2016. u 19:49 sati.