kada se snjegovi natalože
i njihove poplavljele nokte
ponovno zagrije
prostrana muška ruka
i ne mora se govoriti;
možda ih tek pamtiti,
provlačiti kroz dane
kako bi iznova naučile
širiti zatomljenu vatru,
fokusirati pogled, nekome
potpuno pripadati.
Pa čak i kada ti njihov korak
izgleda drugačije,
pogotovo tada,
jednostavno ćeš znati
da po njihovoj skrivenoj koži
i uplašenim očima,
po opreznim kretnjama
i škrtim riječima
svoju upornu solažu
odrađuje strah.
A tada, vidiš,
tada su najhrabrije.
___________________________
Post je objavljen 08.10.2016. u 17:55 sati.