Marketing
Dominikanska pobožnost Blaženoj Djevici Mariji i njezinoj Krunici (2)
U prvom dijelu teksta o dominikancima i Krunici kratko smo izložili važnost marijanske pobožnosti za službu propovijedanja Istine i za uvođenje u kontemplativnu molitvu - promatranje lica Božjega.
Nastavljamo dalje s posebnostima dominikanske molitve krunice.
2. Dominikanska krunica
Crkva je odgovornost za širenje Krunice dodijelila Redu propovjednika. Sveti papa Pio V, i sam dominikanac, kojeg se naziva i "papa Krunice", povjerio je apostolat molitve Krunice dominikancima 1569. godine izdavši papinsku bulu Consueverunt Romani Pontifices, kojom poziva vjernike na moljenje dominikanskog oblika krunice od 150 Zdravomarija. Dvije godine kasnije, 7. listopada 1571., snage Svete lige porazile su Otomansko carstvo u bitci kod Lepanta. Pripisujući Gospinu zagovoru tu veliku pobjedu, sveti papa Pio V proglasio je 7. listopada blagdanom Gospe od pobjede (kasnije preimenovano u blagdan Gospe od Ružarija).
U 19. stoljeću imali smo još jednog "papu Krunice", koji je izdao čak 11 enciklika o Gospinu ružariju. To je papa Lav XIII. Njegov je pontifikat obilježilo razdoblje velikih društvenih promjena u Europi, sve veće industrijalizacije, borbe za radnička prava ali i sve šire pojave modernizma. 1883. godine izdaje encikliku Supremi Apostolatus Officio u kojoj poziva vjerni puk da se utekne Majci Božjoj u pomoć kroz molitvu svete krunice, podsjećajući da je sveti Dominik izvojevao pobjedu protiv albigežanskog krivovjerja moleći je, a njegovi duhovni sinovi su je prenijeli kroz stoljeća vjernicima i pomoću nje izvojevali brojne druge pobjede protiv neprijatelja, kao što je ranije spomenuta pobjeda kod Lepanta. Papa u ovoj enciklici ponovno želi da krunica postane naše oružje protiv krivovjerja.
I kasniji su pape, Pio XI, Pavao VI, Ivan Pavao II, u svojim pismima stavljali naglasak na dominikansku pobožnost Krunice kao moćne i potrebne molitve.
Ne trebamo li se u današnje vrijeme, više nego ikad, utjecati Krunici istom vjerom kao naši prethodnici?
Gospa fatimska poručuje nam, obećanjem o obraćenju Rusije kroz posvetu njezinom Bezgrešnom Srcu, da se njezinim zagovorom i našom vjernošću svetoj Krunici, čak i oni koji upadnu u stravične i nasilne ateističke zablude dvadesetog stoljeća (nacizam i komunizam), mogu promijeniti i obratiti na pravu vjeru.
Dominikanci imaju svoj tradicionalni način moljenja Krunice, koristeći Anđeosko pozdravljenje te retke i otpjeve Liturgije časova. Krunica je "Marijin psaltir". Psalama ima stopedeset, jednako kao i Zdravomarija kod moljenja cijelog Ružarija radosnih, žalosnih i slavnih otajstava. Uz habit je dominikancima pričvršćena čitava krunica od stopedeset zrnaca Zdravomarije - to je i izvanjski znak odanosti Reda Gospi od Krunice
Krunica je paralelna Liturgiji časova, ali dostupna uvijek i svima. Dominikanski način započinjanja Krunice je sljedeći:
O. Blagoslovljena Ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje, Isus.
R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu Tvoju.
R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
Zatim se nastavlja s naviještanjem prvog otajstva i tako redom.
Obzirom da u ovakvom načinu započinjanja molitve nema onog dijela "Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike...", za pretpostaviti je da je ovaj način doista vrlo star (nemam tog podatka). Naime, ovaj drugi dio Zdravomarije poznat je još od izlaska Tridentskog katekizma 1566. godine, s time da se spominje i u spisima dominikanca Girolama Savonarole 1495. godine u istom obliku kakvog mi danas poznajemo i molimo.
Post je objavljen 08.10.2016. u 08:00 sati.