Marketing
Fizikalna medicina - Fizikalna terapija
Pučko otvoreno učilište
Vukovarska 68
10000 Zagreb
Seminarski rad
Fizikalna medicina
Fizikalna terapija
Izradila:
Marija Klarić
Zagreb, 2016.
SADRŽAJ
1. Uvod
2. Fizikalna terapija
3. Fizioterapeutski pregled – izrada plana intervencije
4. Metode fizikalne terapije
4. 1. Elektroterapija
4. 2. Neuromišićna elektrosrimulacija
4. 3. Terapija ultrazvukom
4. 4. Elektromagnetoterapija
4. 5. Terapija laserom
4. 6. Kriomasaža
4. 7. Hidroterapija
4. 8. Manualna masaža
5. Mobilizacijske tehnike, manipulacije, istezanja i metode relaksacija
6. Zaključak
7. Literatura
1. Uvod
Fizikalna medicina grana je medicine koja se bavi prevencijom, dijagnozom i liječenjem različitih poremećaja organizma, a pri tome se koristi fizikalnim metodama. Posebnu pozornost posvećuje ponovnoj uspostavi izgubljenih funkcija i sposobnosti (rehabilitacija) ili osposobljavanju ako te funkcije nikako nisu postojale (habilitacija). Fizikalna medicina bavi se cijelim nizom bolesti, od neuroloških, mišićno-koštanih, kardiovaskularnih i plućnih do jednostavnih poremećaja pokretljivosti te složenih kognitivnih poremećaja.
2. Fizikalna terapija
Fizikalna terapija vrsta je terapije koja koristi različite oblike fizičke energije (svjetlost, zvuk, magnetizam, elektricitet, toplinsku energiju, mehaničku energiju itd.) u cilju lječenja oboljenja, povreda i njihovih posljedica. Prije svega se koristi principima: toplo, hladno, vruće, vrelo te indiferentno, fizikalnim agensima koje nalazimo u prirodi u njihovim agregatnim stanjima. Pri tome se pojedini oblici fizičke energije koriste pojedinačno ili kombinirano, prema potrebi usporedno s medikamentoznim ili kirurškim liječenjem.
Promjene koje možemo očekivati poslije primjene određenih procedura fizikalne terapije su poboljšanje krvne cirkulacije i tonus mišića, samim tim sprječavanje zastoja krvi i otoka tkiva. Mogu se ubrzati i regenerativni procesi kako u pogledu anatomske i fiziološke tako i funkcionalne regeneracije.
Naziv fizikalna terapija potječe od grčke riječi “fysis”, što u prijevodu znači “prirodna”, tj. primjena prirodnih faktora u svrhe liječenja. Još su stari Asirci, Egipćani, Grci i Rimljani koristili Sunčevu svjetlosnu energiju u svrhe liječenja. Također, u grčkoj i rimskoj povijesti nalaze se prvi zapisi o elektro-terapiji te primjeni životinjskog elektriciteta u terapijske svrhe (Aristotel, Skribonie, Dioskurid).
Povijest ukazuje na to da se i pračovjek koristio određenim fizikalnim sredstvima kako bi ublažio bol ili izliječio ozljedu. Iz iskustva je naučio da toplina vatre ili sunca smanjuje bol, a da trljanje istegnutog ili premorenog mišića ubrzava oporavak, tako da se nesvjesno počela koristiti helioterapija, masaža, termoterapija i hidroterapija. Hladna voda, snjeg i led pomagali su kod uganuća i drugih ozljeda kao što se koristi i danas. Počeci elektroterapije zabilježeni su u doba cara Tiberija kada je nagazio na drhtulju šetajući morskom obalom te ga je taj električni udarac oslobodio boli od gihta. Kasnije su se počeli preporučavati udari tih riba za uklanjanje neuralgija i glavobolja. Zato možemo reći da je fizikalna terapija jedna od najstarijih metoda liječenja u povijesti medicine.
Fizikalna terapija usluga je koju obavlja, vodi ili nadgleda fizioterapeut, a sastoji se od procjene, utvrđivanja funkcionalnog statusa (fizioterapeutska dijagnoza), planiranja, intervencije i evaluacije. Uključuje suodnos među fizioterapeutom, pacijentom i obitelji/skrbnikom.
Fizioterapijski postupak koji počinje procjenom s osobitom pozornošću na posturalne odnose, tj.držanje tijela, uključujući kardiorespiratorni, živčani i mišićni potencijal kao i samu mogućnost pokreta, središnjica je određivanja stvarnog problema i strategije intervencije te je dosljedna bez obzira na okolnosti pod kojima je poduzeta. Te će okolnosti varirati s obzirom na to bavi li se fizioterapija unaprjeđenjem zdravlja, prevencijom, tretmanom ili rehabilitacijom.
Procjena uključuje pregled pojedinca ili skupine koja počinje upoznavanjem s liječničkom dokumentacijom. Tijekom razgovora s pacijentom o problemu sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjima, funkcionalnim ograničenjima, nesposobnostima ili drugim stanjima zdravlja uzima se anamneza. Dodatnim screeningom i upotrebom posebnih testova i mjerenja sintetizira se kliničko zaključivanje te se postavlja fizioterapeutska dijagnoza.
Fizioterapeutska dijagnoza može biti izražena terminima poremećaja u pokretu ili može obuhvaćati kategorije oštećenja, funkcionalnih ograničenja, nesposobnosti ili sindroma. Planiranje počinje određivanjem potrebe za intervencijom i vodi razvoju plana intervencije, uključujući mjerive rezultate ciljeva dogovorenih u suradnji s pacijentom, obitelji ili skrbnikom. Alternativno može dovesti do upućivanja drugome stručnjaku u slučajevima koji nisu prikladni za fizioterapiju, odnosno nisu u djelokrugu rada fizioterapeuta.
Intervencija se provodi i modificira tijekom fizioterapijskog postupka, sa svrhom postizanja dogovorenih ciljeva te može uključivati: manualnu terapiju, terapijske vježbe, primjenu fizikalnih agensa, elektroterapijske i mehaničke procedure, funkcionalni trening, opskrbu pomoćnim sredstvima i pomagalima, upute i savjete u svezi s pacijentom, vođenje dokumentacije te koordinaciju i komunikaciju s pacijentom te po potrebi s njegovom obitelji/ skrbnikom. Intervencija može također biti usmjerena prema prevenciji oštećenja, funkcionalnih ograničenja, nesposobnosti i ozljeda uključujući unaprjeđenje i održavanje zdravlja, kvalitetu života i fitness u svim dobnim i populacijskim skupinama. Evaluacija zahtijeva ponovni pregled s ciljem utvrđivanja rezultata fizioterapijske skrbi.
3. Fizioterapeutski pregled – izrada plana intervencije
Fizioterapeutovo profesionalno promatranje tijela i njegove potrebe za pokretljivošću čini osnovu za utvrđivanje fizioterapeutske dijagnoze i strategija intervencije te je ono uvijek isto bez obzira na institucije u kojima se praksa provodi. Fizioterapeut bi trebao razumjeti cjelokupnu aktivnu patologiju koja dovodi pojedinca na fizikalnu terapiju, zajedno s bilo kojom paralelnom patologijom koja može postojati. Ovo razumijevanje uključuje vrstu problematike koja je općenito povezana s patologijom, predviđanjem rezultata ili prognozom i što je najbitnije, vrstu problema koji uzrokuju patologiju, a koji mogu biti ublaženi kroz fizioterapijsku intervenciju.
Oštećenja su problemi pacijenta najčešće uočeni tijekom pregleda. Uključuju, ali ne ograničavaju se na smanjenje snage, opsega pokreta, izdržljivosti, ravnoteže ili poremećaja u načinu hoda. Kada je identificirano oštećenje, fizioterapeut uspoređuje poznatu aktivnu patologiju ako je kronična. Bilo koji nesrazmjer mora biti promotren pažljivo kako bi se utvrdilo postoji li neka druga patologija i ako je potrebno, indicirati liječničko dodatno dijagnostičko testiranje.
Tijekom pregleda fizioterapeut određuje funkcionalno ograničenje i nesposobnost pacijenta. Fizioterapeut može raspoznati kada pacijent ima nemogućnost izvođenja ili teškoću obavljanja aktivnosti, kao i značajke patologije koje najviše smetaju pacijenta. Tipično, pacijentov problem nalazi se unutar funkcionalnog ograničenja i nesposobnosti. Funkcionalna ograničenja uključuju one zadatke koje pojedinac teško ili nemoguće obavlja. Ovo može uključivati npr. dizanje predmeta s poda, obavljanje aktivnosti dnevnog života (ADŽ) i instrumentalne aktivnosti dnevnog života (IADŽ), stajanje na jednom mjestu duže vrijeme, postupanje s alatom u ruci ili češljanje kose.
Razina nesposobnosti povezana je s nemogućnosti ili teškoćom ispunjenja funkcija u društvu ili u obitelji. Takve uloge mogu biti briga za djecu, rad, pohađanje škole, sudjelovanje u rekreacijskim i/ ili avokacijskim aktivnostima te izvođenje dobrovoljnog rada. Funkcionalno ograničenje za osobu s artritisom u koljenu može biti nemogućnost da napravi čučanj ili sjedi prekriženih nogu na podu. Nesposobnost pacijenta može se ogledati u nemogućnosti obavljanja zadataka koji se odnose na rad u dječjem vrtiću, na primjer sjedenje na podu i igranje s djecom.
Preostaje vidjeti je li oštećenje i patologija u odnosu na funkcionalno ograničenje i nesposobnost očekivano. Fizioterapeut se treba prisjetiti da aktivna patologija i /ili oštećenje može dovesti do funkcionalnog ograničenja, ali ne mora neophodno uzrokovati nesposobnost. To ovisi o ulozi osobe unutar društva i njezinoj mogućnosti da se prilagodi promjenjenom stanju i osposobljenosti.
Što može biti ozbiljno funkcionalno ograničenje za jednu osobu, ne mora biti za drugu. Na primjer, pojedinac s ograničenom sposobnošću koji hoda preko neravne površine ako živi u ruralnom području bez pločnika mogao bi osjećati veće ograničenje nego osoba koja živi u gradu.
Razvoj plana fizioterapijske intervencije uključuje mjerljive ciljeve (rezultate) terapije. Ti se ciljevi utvrđuju se u suradnji s pacijentom, njegovom obitelji ili skrbnikom. Ako se utvrdi da slučaj nije u domeni fizikalne terapije, pacijent se upućuje drugom prikladnom zdravstvenom stručnjaku.
4. Metode fizikalne terapije
o elektroterapija
o neuromišićna elektrostimulacija
o terapija ultrazvukom
o magnetoterapija
o terapija laserom
o krioterapija
o hidroterapija
o manualna masaža/ masaža dubokog pritiska/ miofascijalna masaža/ Bowen metoda
o individualna i grupna kineziterapija
o metode manipulacija i mobilizacije
o metode relaksacije
4. 1. Elektroterapija
Elektroterapija je metoda fizikalne terapije gdje se koristi niskofrekventna,
srednjefrekventna i visokofrekntna struja u terapijske svrhe. Iako se te metode najdulje koriste u fizikalnoj terapiji, njihova je primjena uvijek strogo individualna prema terapijskom planu fizioterapeuta zbog mnogih neželjenih posljedica.
* galvanizacija
* jontoforeza
* dijadinamične struje
* faradske struje
* Traebertove struje
* Kotzove struje
* interferentne struje
* Tens
Sl. 1. Prikaz elektroterapije na vratnoj muskulaturi (1)
Vrlo se uspješno koristi u liječenju:
o štećenja perifernih živaca
o uklanjanja boli različitog podrijetla, čak i boli malignih tumora
o ubrzanja zarastanja kosti
o bolova u ramenom zglobu, kukovima i koljenima
4. 2. Neuromišićna elektrostimulacija
Elektrostimulacija neuromišićnih struktura metoda je kojom određenom vrstom struje izazivamo mišićnu kontrakciju. Kada stimuliramo više grupa mišića koji sudjeluje u jednom kompleksnom pokretu, tada govorimo o funkcijskoj neuromišićnoj stimulaciji. Elektrostimulacija se primjenjuje za sljedeća oštećenja:
* oduzetosti perifernih živaca
* oduzetosti nakon cerebrovaskularnog inzulta
* kongenitalnih, neuromišćnih i idiopatskih skolioza u djece i adolescenata
* atrofirane (oslabljene) muskulature nakon trauma i operacija
* toniziranje mišićnih grupa (trbušne muskulature, bedra, nadlaktica i sl.)
4. 3. Terapija ultrazvukom
Sastoji se u primjeni ultrazvučne energije u svrhu liječenja. Najprikladnija se pokazala frekvencija od 800 do 1000 kHz. Koriste se njezino termički i netermički učinci, što ovisi o načinu primjene - kontinuirani ili impulsni terapijski ultrazvuk. Kao kontaktno sredstvo može se koristiti gel, lijek u obliku gela (sonoforeza) ili voda (subaqualni). Klinička primjena ultrazvuka terapijskog intenziteta koristi se kod ukočenja zglobova zbog ožiljkastog tkiva, smanjenja boli i spazma mišića, upala tetiva i burzi, odlaganja kacija u tkivima te cijeljenja rana.
Sl. 2. Terapija ultrazvukom
4. 4. Elektromagnetoterapija
Elektromagnetoterapija upotreba je niskofrekventnog i impulsnog magnetnog
polja dobivenog pomoću struje. Samo takva primjena magnetnog polja ima terapijski učinak. Intenzitet, oblik impulsa i frekvencija biraju se ovisno o dijagnozi bolesti.
Biološki učinci magnetnog polja pobuđuju sve stanice tijela uključujući središnji i centralni živčani sustav djelujući biostimulativno, analgetiski i antiinfalamatorno. Posebno je značajna uloga u stimulaciji kolagena u oštećenim mekim tkivima i stimulaciji osteogeneze kod prijeloma ili kod osteoporoze. Elektromagnetoterapija ima široku primjenu u fizikalnoj medicine, a prednost je što ima malo kontraindikacija. Primjenjuje se kod bolesti poput:
* osteoporoza, degenerativne bolesti zglobova i kralježnice, upalne reumatske bolesti
* traume koštano mišićnog sustava, prijelomi i loše srastanje prijeloma, Sudekova atrofija
* postoperativna rehabilitacija: operacija diskusa, zahvati na mišićima i tetivama, prihvaćanje kožnih transplantata
* bolesti središnjeg i perifernog živčanog sustava: neuralgije, spastične i mlohave pareze, glavobolje
* esktrapiramidni poremećaji (Parkinsonova bolest)
* bolesti srca i krvotoka: kardiopatija, povišen krvni tlak
* poremećaji arterijske i venske cirkulacije, dekubitusi, limfni edem, Burgerova bolest
* bolesti dišnih putova: sinusitis, otitis, bronhitis, bronhijalna astma
* ginekološke i urološke bolesti, akutne i kronične upale
* poremećaji izmjene tvari: starački dijabetes s polineuropatijom, urični artritis, hiperlipemija
* psihosomatski poremećaji: gastritis, ulkus želuca i duodenuma, iritabilni kolon, ulcerozni kolitis, smetnje spavanja
* tegobe starije životne dobi: slabost kod kroničnih bolesti, klimakterične tegobe, hipertrofija prostate.
4. 5. Terapija laserom
Terapija laserom pojačanje je svjetlosti pomoću stimulirane emisije zračenja.
Najčešće se primijenjuje kod:
o ozljeda mekih tkiva (traumatske i upalne): istgnuća i rupture tetiva, mišića i ligamenata, hematom, upale tetiva i sluznih vreća (bolno rame, teniski i golfski lakat i sl.)
o cijeljenje rana: liječenje trofičkih, varikoznih, dijabetičnih i dekubitalnih ulkusa, cijeljenje opeklina i poslijeoperativnih rana
o oslobađanje od boli: akutne boli (tenzione, migrenozne i neuralgične glavobolje, lumboishialgija i brahialgija, postherpetična neuralgija); kronične boli (bol u vratu i leđima, bol u zglobovima, tetivama i mišićima)
o upale zglobova različitog uzroka
Sl. 3. Terapija laserom
4. 6. Kriomasaža
Kriomasaža je vrsta površinskog hlađenja ledom. Koristimo je u akutnim fazama bolesti lokomotornog sustava za smanjenje boli, krvarenja i otekline te kao uvodnu terapiju za smanjenje boli prije i nakon vježbi. Rabimo je i za smanjenje spasticiteta mišića prije vježbi.
Sl. 4. kriomasaža
4. 7. Hidroterapija
Liječenje vodom vrlo je stara metoda liječenja. U hidroterapijskim procedurama koristi se pozitivan učinak djelovanja vode na tijelo koje je u nju uronjeno, uz pozitivan učinak zagrijane vode od 36 do 37 Celzijevih stupnjeva. Taj oblik terapije provodi se u kadama s toplom vodom.
Sl. 5. hidroterapija
• Podvodna tuš masaža
Podvodna tuš masaža koristi usmjereni mlaz vode pritiska između 2-4kg/cm2 ili
multijet kadâ s pritiskom vode iz više mlaznica. Izuzetno je učinkovita kod masaža velikih grupa mišića i djeluje na dublja tkiva uz pozitivan učinak tople vode.
• Biserna kupka
Predstavlja kupku s toplom vodom (36 do 37 Celzijevih stupnjeva) u koju se upuhuju mjehurići zraka pod tlakom od 1-2 bara. Mjehurići zraka draže receptore u koži te djeluju kao mikromasaža i imaju izraženo sedativno i opuštajuće djelovanje. Prijmjenjuje se kod spastične muskulature nakon cerebrovaskularnog inzulta, kod psihičke napetosti te kao uvodna terapija prije vježbi za svladavanje kontraktura.
• Galvanska kupka
Takva kupka omogućuje primjenu konstatne ili isprekidane istosmjerne struje na čitavo tijelo, osim glave , koje je uronjeno u vodu. Na kadi su pričvršćene elektrode, sa svake strane po tri elektrode i dvije za noge. Struja teče kroz vodu od jedne do druge elektrode. Kroz tijelo ulazi 1/3 strujnog toka. Jačina struje je 300-1500 mA. Galvanska struja ima vazodilatatorni, antiinflamatorni, analgetički učinak te povećava podražljivost i vidljivost u motoričkom živcu i mišiću. Primjenjuje se kod pareza i paraliza perifernih živaca, reumatskih bolesti, poremećene cirkulacije, dijabetične polineuropatije i posttraumatskih edema. Galvanska kupka može se kombinirati s podvodnom ili s bisernom kupkom kao Stangerijeva kupka.
4. 8. Manualna masaža
Manualna masaža vrsta je mehanoterapije koja se izvodi rukama i djeluje na kožu i njene receptore, mišićni i živčani sustav te cirkulaciju krvi i limfe. Djeluje mehanički i refleksno. Uključuje:
o masažu dubokog pritiska/ miofascijalna masaža/ Bowen metoda
o TUI-NA masažu s akupresurom akupunkturnih točaka
o masažu zglobova i okolozglobnih struktura
o sportsku masažu
o refleksoterapiju stopala i šaka
o manualnu limfnu drenažu
o vibromasažu - aparatom
o anticelulitnu masaža
Poznata je znanstvena činjenica da tehnike sportske masaže, kada se primjenjuju
redovno, kao dio programa treninga, poboljšavaju brže cijeljenje ozljeda mišića i ligamenata kod redovitih treninga i sportskih aktivnosti, povećavaju opseg kretnji i snagu ozlijeđenih mišića. Poslije svakog napornog treninga i natjecanja osjeća se krutost i zamor u mišićima kao posljedica biokemijskih procesa u mišićima (nakupljanje štetnih tvari) i sitnih ozljeda mišićnih i ligamentarnih struktura. Sportskim su ozljedama ugrožene i osobe koje se 2-3 puta tjedno rekreacijski bave nekim od sportova. Pravilnom sportskom masažom cijelog tijela postižemo sljedeće učinke:
o otkrivamo osjetljiva i oštećena područja i pospješujemo njhovo cijeljenje
o sprječavamo nasatanak ožiljaka
o pojačavamo cirkulaciju i provodimo površnu i duboku limfnu drenažu
o ublažavamo bol, napetosti mišića i zamor
o vraćamo mišićima gipkost i elastičnost
o ubrzavamo oporavak nakon vježbanja
o pojačavamo svijest o tijelu
o djelujemo relaksirajuće na psihu i tijelo.
Sl. 6. Manualna masaža
5. Mobilizacijske tehnike, manipulacije, istezanja i metode relaksacije
Tehnike manualne medicine vrlo su raširene u svijetu s trendom specifičnih metoda koje, osim ciljane mobilizacije i manipulacije pojedinih blokiranih segmenata, nastoje intervenirati i na mekim tkivima pomoću tehnika istezanja i vježbama. Prije samih tehnika manipulacije primjenjuju se tehnike opuštanja mišića manualnom masažom i limfnom drenažom ili hidroterapijom. Veoma se često kombinira i s ostalim terapijskim procedurama koje djeluju antiinflamatorno i analgetski (laser, ultrazvuk, elektroterapija) ili se taj učinak postiže blokadama neuromuskularnih struktura lokalnom primjenom anestetika i/ ili kortikosteorida. Taj je pristup doveo do poboljšanja učinkovitosti i duljine trajanja pozitivnog terapijskog učinka za razliku od klasičnih kiropraktičarskih manipulacija.
Brz način življenja, svakodnevni stres i konfliktne situacije pogoduju razvoju anksioznosti i drugih ozbiljnijih poremećaja ponašanja što može utjecati i na organske poremećaje, poput povišenog krvnog tlaka, povišenog šećera i masnoća u krvi, gastritisa, poremećaja sna. Metode relaksacije omogućuju da se u vrlo kratkom vremenskom razdoblju opustimo i dovedemo tijelo u stanje relaksacije i ravnoteže. Učenje relaksacije i metoda opuštanja tehnike su koje se provode kroz autogeni trening i radi se individualno sa svakim pacijentom. Program se provodi pet do deset puta.
6. Zaključak
Fizioterapija se danas primjenjuje u gotovo svim kliničkim područjima. Tako je fizioterapeut redovni član stručnih medicinskih timova u ortopediji, reumatologiji, neurologiji, kardiologiji, pulmologiji, pedijatriji, kirurgiji i traumatologiji, onkologiji, ginekologiji i porodiljstvu te sportskoj medicini. Također, fizioterapija je vodeća djelatnost u specijalnim bolnicama za rehabilitaciju i rehabilitacijskim centrima. Uloga fizioterapeuta prepoznata je i u ustanovama socijalne skrbi, domovima umirovljenika, u zdravstvenom turizmu i sportskim klubovima.
Fizioterapija po definiciji liječenje je fizikalnim agensima poput topline, hladnoće, električne struje, ultrazvuka, magnetnog polja, lasera, pokreta... No fizioterapija je i mnogo više od liječenja fizikalnim agensima. Ona je nastojanje da se svim raspoloživim sredstvima vrati stanje tjelesne ravnoteže i pune funkcije kako sustava za pokretanje tako i cijelog organizma.
Ona je koliko znanost, toliko i umjetnost jer se bavi liječenjem bolesti, ali i očuvanjem zdravlja. Fizioterapeut, primjenjujući terapiju, osim što liječi određeno bolno stanje ili bolest, također pomaže pacijentu da uhvati korak s prirodnim ritmom vlastitog organizma te kako bi se stanje bez boli ili drugih nelagodnih stanja ustalilo i održalo.
Rehabilitacija kao postupak započinje prvom terapijskom seansom, ali ne završava posljednjom, već se prihvaćanjem uistinu zdravog načina življenja nastavlja kao stil i odrednica u životu pacijenta, ali i fizioterapeuta.
7. Literatura
1. http://www.scipion.hr/cl/6/fizioterapija-scipion-centar-za-fizioterapiju-i-fitness-rijeka
2. http://www.fizikalna-terapija.hr/?gclid=Cj0KEQjw5Z63BRCLqqLtpc6dk7gBEiQA0OuhsNGZj8IPuM_D-TKX0YVyBUMfswSI29_tx_GRVb0H8EaAuB78P8HAQ
3. http://www.scribd.com/doc/47500446/Fizikalna-skripta#scribd
4. http://www.tibia.hr/fizikalna_terapija.php
5. http://www.hkf.hr/%C5%A=tojefizikalnaterapija/tabid/113/default.aspx
6. http://www.fiziovita.com/
7. http://hertfordshirephysiotherapy.co.uk/physiotherapy/
8. http://physioandmore.ca/physiotherapy/
9. http://reha.hr/cms/elektroterapija
10. https://lookfordiagnosis.com/mesh_info.php?term=laser%20therapy&lang=1
Post je objavljen 07.10.2016. u 15:18 sati.