Mislin da revolucionaran prijelaz u stanju svijesti bića predstavlja sposobnost za igru. Ima dosta stvari po kojima se more posmtrat prijelaz u nivoima bića, al recimo, igra je jedan zgodan element za uzet. Reptili, koliko znam, nisu sposobni za igru. Ni vodozemci, ni ribe ni kukci. Al sisavci već jesu. Također, sisavci nose svoje mlado i doje ga, što je jedan također jedinstveno intiman čin, odnosno činovi, i trudnoća i dojenje i briga za mlado. Gleda san jednu emisiju u kojoj su pratili ponašanje polarnih medvida. Naime, kad ogladnu, nekad dolaze do kuća na rubu grada i poidu pse il druge domaće životinje. I tako, jedan čovik je igron slučaja gleda kroz prozor svoje kuće prema dvorištu u kojem stoji par pasa, i vidija je medvida kako se približava. Sezona im je bila loša i već se desilo par napada na pse u gradu i preturanja po kontenjerima, od strane polarnih medvida. Gleda je kako se medvid približava psu i kako se događa neminovno, kad se desila jedna jako čudna stvar: Kad je medvid doša blizu ćuke, ćuko se počeja s njin igrat. I medvid je prihvatija. I tako, umisto da postane večera, ćuko i medo su se igrali dok medi nije dosadilo i dok nije otiša. Ne sićan se sad jel se medo vraća sutra do ćuke opet, ali nakon toga, iduće godine u isto vrime, desilo se opet nešto čudno, medo sa još par meda, je doša opet do ćuke i tu su se igrali, par medvida sa par kerova. I tako opet iduće godine, dok već nije postala tradicija da svake godine dođu i igraju se.
Zanimljivo je kako se je to desilo? Ja mislin da jednostavno, ćuko videć medvida se nije uplašija i iskreno je reagira u želji za igron, na šta je u medi proradija isti nagon. Životinje su naučile da na strah reagiraju agresijon, a ako se ne bojiš ne proradi im taj mehanizam. Otuda i te priče da u šumi nekad vuk dođe i poigra se sa čovikon, ili recimo onaj 'Lion whisperer', izguglajte ga, što ide do čopora divljih lavova i igra se s njima i druži. To, međutim, izvodi jedan bitan zaključak, a to je, da je nagon za igru lako moguće i jači nego nagon za opstankon. Ili barem da može bit jači, ako već nije uvik jači. Tu također dolazimo do pitanja, šta je uopće igra? Odkud igre? Igra bi mogla bit produkat vježbanja za preživljavanje, ali ipak, nije moguće da je samo to. Ja mislin da je igra jedna genuina sposobnost svijesti da se - igra. Dakle, mislin da je to zasebna kategorija i dimenzija bića, isto ko npr seksualnost, borba za preživljavanje i slično, mislin da se igra ne može objsnit nekom drugom karakteristikom il dimenzijom bića. Ona ima veze sa preživljavanjem, životinje se redovito igraju lova i borbi, ali tu možemo i postavit pitanje, ako se životinje ne bi igrale lova i borbi, čega bi se drugog igrale? Lov i borba su jedino što rade. Osim ako se maze i miluju, što također rade i u čem uživaju. Igra je zapravo, sposobnost svijesti da uživa u onome što radi i da istražuje svoje granice, nove načine da nešto radi. Ali užitak je ključan faktor, jer da nema užitka ne bi bilo ni igre.
Mislin da na određenoj točci biće dođe do te mjere da dovoljno dugo radi određene radnje da se može počet njima igrat, a kroz igru nalazi nove kombinacije i načine da radi iste te radnje. Ali poanta je opet, ne u samoj svrhi igre, koja nesumnjivo postoji, nego u užitku. Jer u određenoj točci, mi bića dođemo do dovoljno visokog razvoja svijesti da počinjemo osvještavat sebe i radit stvari radi užitka u njima, a to je princip igre. Igrat se životom. Mislin da je to tačka prijeloma, kada više ne živimo samo za puki nastavak života, nego i za užitak - igru životom. I zanimljivo je da se i ljudi i životinje koje se igraju, zapravo igraju čitav život. Sve u čemu uživamo ima određen element igre. Igre ima i u seksu, najvećem fizičkom užitku, a moguće je i da bi mogli pronać dublji korijen i igre i seksa, kao jednog jedinstvenog flowa energije i komunikacije. Jer seks je zapravo, komunikacija, ali posebne i jako specifične vrste. I vjerovatno, još puno toga, isto ko i igra. :)
Navuka san se:
Post je objavljen 06.10.2016. u 18:31 sati.