Taj nije odustao od načina da me pronađe. Našao je čovjeka idealnog za teklića našeg novog susreta, starca kojem ja ništa ne mogu odbiti.
S njim, mojim bivšim ljubavnikom, prerezala sam sve veze prije šest mjeseci, mačem, oštrim, britkim, brusom naošterenim sve vrste veza, sveza, puteva isprepletenih.
A on se domislio, ni manje ni više nego svratio mome ocu, starcu, udovcu koji sam u čamotinji samoće svoje zadnje dane živi. Znao je da ga vikendom obilazim, perem mu, kuham, pospremam po kući.
U našu kuću ulazi se s juga.
Kad sam tu veče u dnevnu sobu banula kao da sam iz crnog mraka izronila, toliko me zabljesnula svjetlost koju širi stari luster s pet kupola u obliku ruža. S koliko li je ljubavi moja majka nekada te ruže glancala! Koliko je ambicije ulijevala u brigu oko svake stvari, predmeta.
Danas mislim, vjerojatnije je, ipak, da nas je Bog stvorio da se njemu molimo, da u njega svoj višak energije transportiramo, molitva bi učinila više blagodati našim glavama i umovima negoli glancanje lustera, vođenje bjesomučnog rata sa čistoćom, mentano trošenje u imaginarnom dokazivanju reda i poretka kakav smo si u glavi zacrtali.
Nakon smrti moje majke, velikog obiteljskog vođe, koji nam je svima put trasirao, otac je ostao sam, prepušten sebi, izgubljen u velikoj kući, bez cilja i konteksta.
Naša kuća više ne liči na stari dom. Uz sjevernu stranu kuće, velike prozore što gledaju na bašču, stoji stara plava kutna garnitura. Na njoj zatičem oca, raširio se kao pravi gazda, krila mu narasla, konačno u mome ljubavniku ima sugovornika za svoje solilokvije. Nikad nije mario za stvari koje su proganjale moju majku. Nezainteresiran je za prljavo posuđe u kuhinji, po kauču porazbacano rublje.
Malo bolje pogledam i vidim da se iz mraka hodnika pomalja krhka silueta žene. Znači, sa ženom je navratio. Topla mala ženica prilazi, nudi pomoć u pospremanju, iz kombija kojim se vraćaju sa svoga imanja izvlači kištru jabuka i unosi u kuću.
Ljubavnik kaže mogla bih s njim skočiti na njihovo imanje po još namirnica, za oca. Tu je blizu, nekoliko kilometara dalje u susjednom selu. Možemo nas dvoje otići, a žena nek malo odahne, popije kavu sa starcem.
Pokvarenost muška! Odvukao bi me na selo, u njihovu kuću, kao da ja ne znam što slijedi! Kao da ja ne znam koje su to namirnice sa imanja.
Taj ludi čovjek koji ni od čega ne preže, prenerazio me. Uporan kao moja majka, pedantan strateg, sve je isplanirao.
Ja bih trebala naivno pasti, kao zrela kruška, on bi me smotao, obrlatio i omađijao kao nekada, gurnuo u ambis ovisnosti, hranio perverznim mrvicama žrtve.
Dajem mu znak da ne mogu, da sam indisponirana, s puta, u "onim" danima.
Na sve ima spreman odgovor. Nudi mi ženinu tolatenu torbicu u kojoj jasno vidim sve higijenske potrepštine, čiste gaćice.
Tako si me znači i ranije lovio?! Šutim. Bez riječi sam ostala.
Post je objavljen 06.10.2016. u 14:52 sati.