ne mogu, baš jednostavno, ne ide mi, pa prešutit ove nove mjere i ideje za poticanje rasta nataliteta u hrvata, a i šire.
dakle,
kao prvo:
umjesto dijeljenja nekakve naknade u obliku socijalne pomoći za koju se još uvijek ne može odlučitit niti naziv, jer, jako je bitno da li se majka s troje ili više djece naziva odgajateljica majka ili roditelj odgojitelj, kakogod, čini mi se, što se njih samih konkretno tiče potpuno im je to svejedno, jer, majka je majka i ne rađa djecu, ne za nekakvu, nego za nikakvu naknadu, pa bila ona tri, pet, sedam ili devet vreća novaca, naravno, ako pričamo o jednom sasvim običnoj, prosiječnoj ženi kakva sam i sama i s kakvima sam u svakodnevnom kontaktu.
istina, materijalna podrška je, ne samo dobrodošla, već i neophodno potrebna za podizanje svakog djeteta, jer, bez obzira na količinu ljubavi i pažnje koju djetetu pružamo, na žalost, samo od toga nije moguće ostvariti optimalan rast i razvoj, kao niti bez toga.
i vrlo su lijepe one izreke: " gdje ima za dvoje - ima i za troje ", ali svako novo dijete treba i pelene i cipele i knjige za školu, barem.
no, ako imate već drugo, treće, četvrto dijete imate i svu moguću opremu koja vam je potrebna, stoga je u tom segmentu, ipak, nešto malo lakše.
no, ono što je zaista potrebno mladim roditeljima koji bi željeli i mogli imati djecu jest mogućnost samostalnog zarađivanja vlastitih prihoda, dakle posao.
umjesto da se podržava ostajanje doma do djetetove petnaeste godine, nakon čega je potpuno nerealno i samo pomisliti da biste mogli na ovom i ovakvom tržištu rada nači bilo kakav posao, jer tko će zaposliti ženu majku odgajateljicu bez ikakvog iskustva u već poodmakloj dobi, osim možda kao kućnu pomoćnicu, bedinericu ili njegovateljicu starijih osoba, što je vrlo tražen posao u susjednoj Italiji, pa, eto, nakon što dijete navrši petnaest godina majka roditeljica odgojiteljica može otići trbuhom za kruhom, po uzoru na puno drugih naših mladih obitelji koji iz puste nužde moraju pribjegavati takvim rješenjima obzirom da u ovoj zemlji za njih nema mogućnosti prehranjivanja obitelji.
znači prva i osnovna mjera poticanja rasta nataliteta bila bi osiguravanje radnih mjesta mladim ljudima.
drugo, ne bi bilo na odmet pomoći im, također nekom od mjera rješavanje stambenog pitanja, recimo, u sve one zgradurine koje sada, izgrađene stihjski i nedovoljno kvalitetno planirano zjape prazne, a i prilikom toga propadaju. možda bi ih se moglo ponuditi po nekim povoljnim uvijetima, na otkup ili u najam. u svakom slučaju bolje nego da ti stanovi zajedno sa čitavim zgradama propadnu prazne, jer nitko u njima živi, a takvih je prilično u Zagarebu.
s druge strane, ljudima koji bi možda željeli voditi neki svoj posao, umjesto da ih se u tome čitavo vrijeme paketima raznoraznih birokratskih, poreznih, zakonodavnih i drugih nebuloznih onemogučavajućih faktora, smisliti i neke mjere koje bi pozitivno i poticajno utjecale i na samu pomisao za ostvarivanje takvih ideja, jer, gdje ćeš ljepše i bolje nego osmisliti neki obiteljski posao kojim bi se, možda moglo zaposliti i neke druge željne rada i osamostavljivanja.
eto, primjerice, baš je nedavno bio prilog na televiziji o tome kako bi neke škole rado uvele ekološki uzgojenu hranu djeci za ručak, no još uvijek postojeći OPG-ovi nemaju mogućnost zadovoljiti tako velike kapacitete.
nadasve poticajno za svaku zaposlenu majku bila bi mjera ne smanjivanja porodiljne naknade nakon šestog mjeseca djetetovog života. i to ne samo da je ta naknada smanjena, već je raspolovljena. znači, onda kada ti je to najpotrebnije, kada dijete počinje sa dohranom, jer do tada moguće je hraniti ga samo vlastitim mlijekom i prokuhanom vodicom, kada već može sjedti, pa mu je potrebna i kahlica, sjedalica, zdjelica, žlica, šalica, naravno i napuniti je voćem, povrćem i mesom, po mogućnosti zdravim, bez pesticida, aditiva i antibiotika, pa onda možda i nekakva didaktička igračka, slikovnica, adekvatna odjeća i obuća i slično.
eh, tada ti, draga moja, više nije potrebna puna plaća, nego samo pola plaće, pa se ti snalazi druže, kako znaš i umiješ, da ti traje što je moguće duže.
( da je i vuk sit, a ovce na broju, ako ih je troje, četvero ili petoro ).
još jedna u paketu tih njihovih famoznih mjera moja je ideja umjesto da proizvodimo kućanice i domaćice omogućimo zaposlenoj mami koja se školovala i time uložila ne samo svoju energiju, vrijeme i trud, već i novac svojih roditelji, pa i države, točnije poreznih obveznika, ne bude doma do djetetove petnaeste godine, nakon čega je potpuno osakaćena i nesposobna graditi karijeru, barem ne neku ozbiljniji, već da joj ponudimo, ako to želi, provesti kod kuće s djetetom prve tri godine, one za koje se smatra da su najvažnije, a nakon toga dijetetu su, ionako, potrebni socijalni kontakti, te će pohađati odgojno - obrazovnu ustanovu u kojoj su zaposleni školovani, educirani ljudi koji su se prilično trudili diplomom steći naziv svog poziva i zanimanja, te ga rade s velikim entuzijazmom, bez obzira na sve nedaće, zadaće i pokakane gaće.
dok se ta majka, ne izgubivši petnaestak i više poslovnih godina u kojima se, vjerojatno promijenila i zgrada, a ne samo tehnologija rada, već tih tri, nakon koji se može mirna vratiti svom zanimanju, jer, prema mom mišljenju prva godina djetetova života vrlo je nepovoljno vrijeme za odvajanje djeteta i majke zbog niza psiholoških momenata koji se događaju djetetu upravo u toj osjetljivoj dobi. čak bih se usudila reći da bi djetetu bilo lakše i jednostavnije odvojiti se od majke puno ranije, kada je manje svjesno situacije i kada to odvajanje ne doživljava na taj način, kao u dobi od navršene prve godine. bez obzira što to smatram potpuno nehumanim i stresnim za mamu i vrlo je teško ostvariti pravo na dojenje na radnom mjestu, iako fiktivno postoji kao slovo na nekakvom papiru.
osim toga, smatram kako bi se time posložili i neki drugi pozitivni pomaci. recimo, za to vrijeme nekoj mladoj osobi bilo bi omogućeno stažirati i steći ono tako potrebno radno iskustvo kako bi postala konkurentna na tržištu rada. dok, s druge strane, majka, čije dijete će neminovno biti često bolesno u tom razdoblju, dok ne stekne imunitet, neće morati odlaziti na bolovanje, na što niti jedan poslodavac ne gleda blagonaklono, pogotovo ako žena radi u privatnoj firmi, već će imati priliku kvalitetno boraviti sa svojim djetetom u onom razdoblju njegova života kada mu je to najporebnije.
a za sve one žene koje vlastitim odabirom žele biti domaćice i posvetiti se obitelji isključivo u okrilju doma svoga mjera koja bi, prema mom mišljenju bila mnogo stimulativnija od nekakve naknade bilo kojeg iznosa i bilo kakvog statusa je porezna olakšica na suprugova primanja.
jer, meni se čini kako se ovakvim mjerama stimulira ne samo veliko veselje u onim zajednicama gdje se puca pištoljima u zrak od veselja što u naselju ima puno trudnica, pa će biti i mnogo više tisuća eura, već i sam nerad, te nezainteresiranost za rad i pronalazak posla, dakle, takvu mjeru osobno doživljavam kao socijalnu pomoć za nezaposlene roditelje s troje i više djece, a nikako kao poticaj da školovana mlada osoba vidi u njoj ohrabrenje za zasnivanje obitelji.
mjerodavni su tu kako bi osigurali ravnopravne uvijete svima, dostojne čovjeka, no, oni su, opet i ponovo prezauzeti raspodijelom stolčeka na koji će, ionako svi zajedno samo sjest za onaj, samo njima dostupan stol koji se sam prostire kada mu kažeš:
" Stoliću prostrij se! ",
dok se mi svi ostali moramo itekako potruditi radom i zalaganjem priskrbiti si kruha i voća na njemu.
Post je objavljen 05.10.2016. u 21:53 sati.