Nekada, i ne tako davno, prije 50-60 godina biti šef stanice značilo je da si uz učitelja i svećenika bio najvažnija osoba u tom mjestu. Bilo je to cijenjeno zanimanje i kao takav bio si ugledan član društvene zajednice. U to vrijeme željeznica je bila jedinstvena, a šefovi stanica bili su nadređeni svim željezničkim radnicima, od prometnika, skretničara, vlakovođa, strojovođa, konduktera pa do pružnih radnika i čistačica. Šefovi stanica obavljali su nadzornu službu nad svim željezničkim radnicima, vodili administrativne poslove, obračunavali i dijelili plaću, vodili su materijalnu službu, nabavljali i raspodjeljivali robu i službenu odjeću, dogovarali prijevoz robe željeznicom, obračunavali i naplaćivali teretne listove, bavili se organizacijom prijevoza. Neki će reći da je to bila prava željeznica a ne ovo danas, da je onda bila disciplina na nivou, te će žaliti za tim vremenima.
Da li ova priča ima i drugu stranu? Šef stanice bio je alfa i omega željeznice. No, taj status je za sobom vukao i veliku odgovornost ali kolektiv na terenu u velikoj mjeri je ovisio o šefu stanice i o njegovoj osobnosti. Šefovi stanica nekad su se regrutirali iz redova prometnika vlakova. Dobar prometnik vlakova obično je postajao šef stanice. No često dobar prometnik vlakova nije bio i dobar šef stanice jer su to ipak različiti poslovi, i šef stanice trebao je imati puno veće znanje i sposobnosti vođenja i upravljanja kolektivom, gdje su se mnogi dobri prometnici pomalo izgubili što nije bilo dobro za posao u cjelini. Tada još nije bilo nikakvih mehanizama zaštite radnika od eventualne samovolje šefa kolodvora. U to vrijeme šef stanice imao je ovlasti čak i samoinicijativno zaposliti nekoga, ali i dati nekome otkaz na osnovu svoje procjene ili zato jer mu se tako prohtjelo. Tako sam čuo priču od jednog prometnika koji je počeo raditi 1960. godine, da je dobio otkaz od tadašnjeg šefa stanice u roku takoreći odmah. Naime, rodio mu se sin i pitao je šefa stanice a ga pusti jednu smjenu kako bi otišao kući da vidi svoje prvo novorođeno dijete. Šef ga nije pustio, a on se je onda usilio i samoinicijativno otišao kući te se nije pojavio na poslu drugi dan. Kad se je nakon dva dana vratio od kuće dočekao ga je šef stanice te mu je uručio radnu knjižicu bez ikakvog posebnog postupka niti mu je omogućeno da se na neki način obrani. Naravno da radnik nije smio ovako postupiti, ali da li bi šef kolodvora danas mogao tako brzo dati radniku otkaz? Što bi učinio tadašnji šef stanice da je u pitanju bio neki njegov rođak ili miljenik? Šef stanice mogao je tako, ako je bio zle naravi šikanirati radnike te davati otkaze i zapošljavati na osnovu svojih kriterija podobnosti ili na osnovu nacionalnosti ili na osnovu njegovog osobnog mišljenja, te je bilo vrlo moguće da je bilo raznih zloupotreba svojih ovlasti od strane pojedinih šefova stanica. To je sa današnjeg stanovišta društveno neprihvatljivo, ali tada nije bilo socijalnog dijaloga, te je takvo postupanje bilo posve normalno i nitko nije postavljao pitanje.
Kako je vrijeme odmicalo, društvo se je mijenjalo, pojavili su se sindikati, socijalni dijalog, nije se mogla više lako provoditi samovolja poslodavaca, počela je centralizacija poslovanja, te su mnoge aktivnosti šefa stanice preuzele mjerodavne službe, te su i šefovi stanica polako počeli gubiti svoje ovlasti a samim time imali su sve manje mogućnosti i za eventualnu zloupotrebu položaja. Podjelom željeznice na zasebna poduzeća, najprije kroz HŽ Holding i sad kad je podijeljena na infrastrukturu i prijevoznike, šef kolodvora mijenja svoju ulogu i mora se prilagoditi novoj situaciji. U prijelaznom razdoblju podijele jedinstvene željeznice često su se mogla čuti razmišljanja radnika prijevoznika da njima šef kolodvora ne predstavlja ništa te da njega ne moraju slušati, ''jer oni imaju svog šefa''. Takvo razmišljanje preuzeo je i poneki šef kolodvora te je išao linijom manjeg otpora jer mu je tako lakše, zašto bi on npr. vodio brigu o nekakvoj blagajnici ili kondukterima? Takav način razmišljanja je ponegdje dovelo do vrlo kaotičnog i anarhističkog djelovanja, a samim time i do rušenja kvalitete i sigurnosti u željezničkom prijevozu. Najednom šef kolodvora oslobođen je obavljanja transportne i komercijalne djelatnosti što su preuzeli prijevoznici, te su mnogi šefovi ostali zbunjeni novom situacijom. On je sada isključivo radnik HŽ Infrastrukture te se prije svega mora brinuti o urednom i sigurnom poslovanju svoje matične firme, o sigurnosti i urednosti željezničkog prometa te mora upravljati infrastrukturom i prometom, ali s druge strane ne smije zanemarivati obveze i način obavljanja svakodnevnih zadataka radnika prijevoznika, odnosno uvijek mora brinuti o sigurnosti željezničkog prometa u cjelini, mora na području kolodvora koordinirati radnje između svih dionika koji sudjeluju u željezničkim poslovima. On je i dalje ključna osoba koja objedinjuje i koordinira radnje svih radnika u procesima pružanja željezničkih usluga prema krajnjim korisnicima: putnicima i korisnicima željezničkog prijevoza robe, iako nekima kao direktno nadređeni a nekima indirektno.
U današnje vrijeme sve češće se može čuti pojam društveno odgovorno poslovanje. Društveno odgovorno poslovanje predstavlja organizacijsku aktivnost na uspostavljanju ravnoteže mnogobrojnih interesa dionika. Dionici su neke organizacije, pojedinci i skupine sa mnoštvom interesa, očekivanja i zahtjeva o tome što im njezino poslovanje treba pružiti. U našem slučaju dionici su putnici, pošiljatelji i primatelji tereta, radnici HŽ Carga, radnici HŽ Putničkog prijevoza, radnici HŽ Infrastrukture, radnici drugih prijevoznika, šira društvena zajednica, gradovi i općine, prijevozničke tvrtke koje obavljaju prijevoz na prugama HŽ Infrastrukture, sindikati i dr. Šef kolodvora danas upravo ima odgovornost i zadaću da usklađuje interese dionika u poslovanju kolodvora, kao organizacijske jedinice unutar HŽ Infrastrukture kako bi svi dionici bili zadovoljni ostvarivanjem svojih očekivanja. Šef kolodvora sada postaje odgovoran ne samo rukovodstvu svoje firme nego svim dionicima u obavljanju željezničkih usluga. On mora biti centralna osoba koja sve aspekte poslovanja nadgleda, koordinira i usklađuje u cilju optimalnog i sigurnog izvršenja željezničkog prometa i urednosti i kvalitete pružanja željezničkih usluga. Šef kolodvora danas vodi nadzornu službu u svojim kolodvorima, raspoređuje radnike, vodi određene administrativne poslove za svoje radnike, surađuje sa sindikatima, nadgleda rad ostalih službi koji se tiču kolodvora i radova u kolodvoru na postrojenjima, ništa se u kolodvoru ne bi smjelo raditi bez njegovog znanja, niti na zgradi niti na signalno-sigurnosnim i drugim postrojenjima, on mora bit taj koji kolodvor održava u potpunoj funkcionalnosti i raspoloživosti, a da pri tome svi dionici budu zadovoljni.
Ključne promjene u nekadašnjem poslovima šefa stanice i današnjih poslova šefa kolodvora je to da se danas šef kolodvora mora isključivo baviti sigurnošću i urednošću željezničkog prometa i upravljanjem infrastrukturom. Upravljanje infrastrukturom podrazumijeva ne samo kontrolu evidentiranja kvarova na infrastrukturi, nego i svakodnevno analiziranje tih kvarova te predlaganje poboljšanja i upozoravanja nadležnih službi održavanja (KM, SS, EEP, Građevinskih poslova) te nadzor nad njihovim aktivnostima na održavanju infrastrukture. Poslovanje jednog kolodvora je slika funkcioniranja cijele željeznice u malom. Šef kolodvora mora imati široko znanje o svakom segmentu poslovanja, te mora obavljati i nadzor nad svime jer se kod njega u kolodvoru sve to objedinjuje.
Današnji šef kolodvora trebao bi imati određena menadžerska znanja i vještine te sposobnosti upravljanja raznolikim aspektima poslovanja koja se u kolodvoru susreću i isprepliću, nije više dovoljno samo biti najbolji prometnik. Kao u nekom vicu gdje kaže da danas konobar mora znati 3 strana jezika, matematiku, komunikacijske vještine, poznavanje rada na računalu, povijest i zemljopis dok je za direktora potrebno samo dvije godine radnog iskustva. Šef kolodvora možda više nije glavan osoba u svom mjestu ali je definitivno jedna od ključnih osoba za funkcioniranje željeznice u cjelini. Pitanje je dana kada će to shvatiti i menadžment HŽ Infrastrukture i prepoznati značaj i ulogu suvremenog šefa kolodvora.
Post je objavljen 05.10.2016. u 11:52 sati.