Moja zadnja objava na blogu samo osam dana do rođendana nije obećavala puno.Duboko u sebi strahovala sam da ću ugaziti u usrano četvrto desetljeće: nedifinirana (čitaj :bez posla, bez novaca ,bez perspektive ,bez sreće,bez pameti ,bez ljubavi prema sebi ,bez svega normalog što si neki prosječan čovjek može poželjeti ) i izgubljena ( čitaj već prije spomenuto ) no dogodilo mi se čudesnih 40.
Na sam rođendan potpisala sam ugovor i dobila posao koji mi odgovara ,sa pristojnom plaćom, radnim vremenom i nultom tolerancijom na mobing.
Na poslu sam proslavila rođendan.Urnebesno!!!! Posao na dar !
To nije sve ! Ispostavilo se da na posao moram putovati osobnim automobilom ,a ako vam je poznato ovo Petak 13 i napad panike za volanom sigurno razumijete da nisam vozila auto gotovo tri godine .
Izazvana sam da se oslobodim neutemeljenog straha i povežem se ponovno sa kilometrima uzivajući u petoj brzini !
-Juhuuuuu-koja sloboda,koje oslobođenje , koja kontrola , koja uživancija posebno kad u vožnji slušam :
I na kraju poslastica :
Posao me vratio nakon dvadeset godina u moj rodni kraj (da ne kažem "selo" ) iz kojeg sam pobjegla užasnuta i psihički polomljena .
Svemir uvijek nađe način da nas iscijeli milom ili silom ....
Veliki izazov ,veliki...
Vjerojatno ću još pisati o tome!
Sretan mi !
Post je objavljen 04.10.2016. u 21:00 sati.