Kažu mi neki frendovi da, što se mene tiče, ne vjeruju ničemu što nije ovdje napisano. Koliko god ga manje koristio, ovaj blog je i dalje jedini vjerodostojan izvor informacija o bitnim kretanjima moga života. Ako izdavanje knjige nije bitno kretanje, što je?
Dogodilo se da sam, eto tako, izdao knjigu. Ne mogu reći da je sasvim neplanirano, ali taj blog o plesanju svakako je bio bez ikakvog predumišljaja. Ispalo je da je zabavan, koristan i interesantan plesačima, ali i neplesačima. Na koncu, godinu dana kasnije, prvih 20 tekstova otisnuli smo na 100-gramskom papiru, lijepo dizajnirali i preveli na engleski, jer plesačka publika relativno je uska, a da ostanemo samo na hrvatskom, još bi se suzila. Prvo je to bilo zamišljeno kao pamflet, ali kad smo prelomili tekst, ispalo je 80 stranica... tako da čak imamo i onaj natpis na hrptu (kad stavite na policu da vidite koja je to knjiga), ISBN broj, CIP, sve... prava knjiga!
Davnih dana sam ovdje trkeljao o dva od tri uvjeta koje bi bloger trebao ispuniti da bi se izdavanje knjige smatralo legitimnim. Mislim da je bilo da treba biti originalan (dobar), obogatiti književni izričaj ili imati publiku. Originalno svakako je, koncept koji ta publika nije imala (uostalom, nije niti imala baš ikakvu tiskanu literaturu). Trećina naklade je već otišla, treba nam još 20-ak komada da se pokrijemo - kako nismo pravo niti izašli "van" među široku međunarodnu publiku, tako se možemo nadati da ćemo se riješiti svih primjeraka u dogledno vrijeme. Hoću reći, publika je tu. Ako se Amerima svidi, bit će ludnica. Tako da sam dva od tri uvjeta ispunio. A čak smo i izmislili par riječi na engleskom tako da bogatimo i vokabular... opće smo korisni.
Nisam nikad mislio da ću zbilja izdati knjigu. Naravno da te kao blogera koji ima pokojeg odanog fana, tkogod zapita što ne objaviš knjigu. Pa iako bih to odbacio - jer bilo bi mi neugodno da ja sad tu imam knjigu, a zacrvenim se kad god si čitam postove od pred dvije godine - uvijek bi mi taština u glavi prišapnula da bi se knjiga mogla zvati "Kako ostati nejebač u 100 (ili manje) lekcija". Taj oblik naslova mi se sviđa još od onog Bontona Zvonimira Baloga (Kako da ne postanem klipan/ica u 100 lekcija). Što se bloga tiče, sviđala mi se ta nejebačka faza.
Na kraju sam si zbilja napravio knjigu sličnog naslova, samo što se ne odnosi na nejebanje nego na ples. Ali to vam često dođe na isto :D šalim se, nisam bilo kakav ples izabrao; dečki stvarno ne izgledaju ženskasto.
Jedan frend i dalje ne zna jesam li ja ono pred 6 godina zbilja bio u Francuskoj ili sam to samo izmislio za blog. Sreća je da ovo za knjigu možete sada lako provjeriti. Kakav je to pravi fan koji ne bi kupio knjigu bez da i pita za cijenu!? Imate mail, ova knjiga vam treba!
Post je objavljen 04.10.2016. u 16:00 sati.