Marketing
Kolovratske stijene
U srpnju smo između ostalog posjetili i Kolovratske stijene do kojih se lako dođe ako se kod šum. kuće Mošune na Rudolfini skrene južno po šumskoj cesti koja vodi do skloništa Zelena kuća, bivše šumarske kuće dane planinarima na korištenje jer je staro omanje sklonište zvano Duliba koje je bilo nešto dalje, dotrajalo. U tom starom skloništu sam sa jednom ekipom nakon obilaska Samarskih i Bijelih stijena prespavao i drugi dan smo preko Kolovratskih stijena i Viništa došli do Klenovice.
Rudolfina je odvojak Jozefine od Josipdola preko Ogulina i Velike Kapele (uspinje se na čak 1.083 m n/m) do Novog Vinodolskog koji je sagrađen 1874. godine na poticaj hrvatskog bana Ivana Mažuranića. Cesta je prozvana Rudolfina po sinu austrougarskog cara Franje Josipa I. Dionica od Ogulina do mora duga 68 kilometara u cijelosti je asfaltirana tek 2005. godine.
Kolovratske stijene (1090 m) su u Kvarnerskom Primorju na području grada Novi Vinodolski, a najbliže naseljeno mjesto je Luka Krmpotska, kraj koje su labirinti o kojima sam pisao, a markirana staza od Dulibe do Viništa i Klenovice prolazi nedaleko Luke. (Do Klenovice odavde ima 3 i po do 4 sata hoda.)
Dok se ekipica premišljala kako će doći do Kolovratskih ili Bijelih stijena i prenoćiti, predložio sam da prespavaju kod mene u Novom, jer će ih sigurno mrak uloviti u šumi, a onda nije lako pronaći sklonište.
Gornji vrt u Novom prije košnje, u kome su kameni pitari sa žednjacima i čuvarkućom koji se znaju i sami brinuti o sebi.
Ujutro, nakon dobrog spavanja i poštenog doručka u Novom lako smo pronašli Zelenu kuću, tj. novu Dulibu.
Na putokazima obično bude dobro izračunata satnica hoda.
Nakon nešto hoda po ravnoj šumskoj cesti strmi uspon.
Putem sam pronašao orhideje i ciklame, koje je inače teško naći u ljetno doba, pogotovo zajedno..
Penjemo se na vrh.
Izgleda teže nego što je.
Zanimljiv prolaz ispod vrha.
Zvončike rastu iz stijene.
Na vrhu.
U povratku smo marendali kod skloništa, a kad nema bolje dobro dođe i juha iz vrećice (pisalo je i natur), a uz maslinovo ulje koje nosim sa sobom i stari kruh da se pojesti.
Fotke za povećati:
Uspjeli smo poslije stići i do skloništa na Bijelim Stijenama gdje nas nije ni mjesec uspio ometati u spavanju, ali nekoliko puhova je jedno vrijemo imalo tulum.
Bilo je i runolista.
DODATAK:
za dvoklik: runolisti sa Bijelih stijena i djelići ovog ljeta u kolažu.
Post je objavljen 04.10.2016. u 20:59 sati.