Marketing
Otok, kratka priča (6)
photo by rU
Rose sjede na svoju stolicu dok su svi ostali ustajali sa svojih kako bi pljeskom i ovacijama Elvisova oponašatelja pozvali na bis.
...
Love me tender, love me sweet
Never let me go
You have made my life complete
And I love you so
Love me tender, love me true
All my dreams fulfilled
For my darlin' I love you
And I always will ...
Sa svakom novom pjesmom koju bi 'Elvis' otpjevao, oduševljenje Roseinih suputnika je raslo. Podignute ruke njihale su se u ritmu, u nekima zaiskriše plamičci upaljača, slušatelji su pjevušili, pljeskali, neki su čak ustali i zaplesali. Neokrunjeni kralj rock'n'rolla još uvijek je bio živ u srcima Roseine generacije, njegov je glas budio nostalgična sjećanja na vlastitu mladost, prve simpatije i prve ljubavi, na prve još nevješte krišom ukradene poljupce.
U to se vrijeme Elvisov imitator još nije ni rodio. Za njega je to glazba njegovih roditelja, glazba nekog prošlog vremena, senzibiliteta na koji njegova generacija gleda s dozom omalovažavanja s kojom mladost mjerka starost.
I on, njezin pratitelj i stražar, vjerojatno o starcima misli kao o stvorenjima koja žive u prošlosti i sjećanjima, kao o bićima lišenima strasti i želja, nadanja i očekivanja – pomisli Rose.
Starce treba skloniti iz matice života. Oni usporavaju žustri tok rijeke pa ih, poput suhih stabala, brza struja nasuče na obalu ili odgura u mrtvi rukavac. Riječni brzaci neometano nastavljaju juriti dalje ne misleći kako će i njima niska delta usporiti tok prije no što se uliju u ocean i nestanu u njegovu beskraju.
Da, Rose je razumjela takvu logiku, morala je samoj sebi priznati - takvo rasuđivanje nije potpuno bezobzirno, u njemu plutaju i trunčice sažaljenja i želje da se usporeni zaštite, sklone na mirno mjesto, najbolje po strani od pogleda. A upravo te trunčice Rose nije mogla podnijeti, lakše bi se 'nosila' s hladnom bezobzirnošću nego s blagonaklonim ali omalovažavajućim patroniziranjem.
...
Brodska je paluba bila pusta, glazba je nakon ponoći utihnula.
Starcima je vrijeme za počinak – reče Rose.
Stajala je na brodskoj palubi osvijetljenoj mjesečinom a njezin Pratitelj, još uvijek u Elvisovu kostimu, izvuče kao nekom čarolijom iz džepa uskih hlača upaljač i zapali cigaretu koju je Rose prinosila usnama.
Baš kao kad smo se prvi put sreli – nasmija se On.
I tada je starcima bilo vrijeme za počinak, no vi ste bili budni.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 04.10.2016. u 10:48 sati.