Pregled posta

golly&bossy u Lonjskom polju i Sisku

Dragi Naši,

Doma je dobro, ali svugdi je najbolje. Ali Lonjsko polje je još bolje od najboljega.

Naravno da o Lonjskom polju nismo znali puno nego da postoji i da su tamo neke rode. Zato smo sretno zgrabili priliku da tamo prođiramo i doznamo više. Što toplo preporučamo svima.

Krapje

Prva nam je postaja bilo Krapje i Prijamni centar Parka prirode Lonjsko polje. A prvo što nas je tamo dočekalo i oduševilo je bila nevjerojatan mir i tišina. Tišina koja se čuje i prvih 5 minuti smo se iščuđavali i uživali u njoj. To je fora, a fora su i ogromni modeli roda od slame.

A onda smo krenuli doznavat sve o Lonjskom polju. Upijali smo kao spužva. Dobri i prepametni čuvari parka održali su nam kratko predavanje i tu smo naučili svašta, uglavnom o rodama, ali i o drugim stvarima.
Na primjer:

1. da je PP Lonjsko polje tri puta veće od PP Kopački rit


2. da rode žive i do 24 godine


3. da su rode otišle. Mi smo bili početkom devetoga, one se skupe ća već početkom osmoga. Ove godine su otišle već 3. 8. One starije. Mlađima treba još koji dan da se odluče i ohrabre.


4. da rode putuju iznad rijeka. Em su im putokaz, em imaju što jest. A onda im treba samo 10 dana do Egipta. Kako znaju? Jer su za jednu rodu zakačili nekakvi GPS odašiljač.

Pustili su nam i prekrasni video koji obavezno pogledajte:

Onda smo se zaputili u šetnju selom Krapjem. To je selo zaštićene graditeljske baštine i europski spomenik kulturne baštine. S razlogom jer su jedna do druge poredane prelipe drvene kuće. Koje su preslatke kad su uređene i kad se u njima živi, a malo žalosne kad su zapuštene, ali koncentrirali smo se na slatkoću i uređenost.

Tu su nam objasnili što je hrvatski, a što je njemačkih vez. Vez je zapravo spoj dva zida tj. greda. Livo je hrvatski, kad grede vire vani, desno austrijski kad je sve poravnano i uredno.

Selo Krapje je odmah uz Savu, a Sava tu nije cloaca maxima kako u Zagrebu nego predivna zelena i čista ljepotica oko koje lete čaplje i orlovi i neke male plave ptičice i di smo na drugoj obali vidili divlju svinju kako se brčka i u kojoj bi se i mi bili odma okupali da je bilo samo malo više vremena.

Da bi Sava ostala tako čista i lipa, bez obzira na ono što se događa prije nego što dođe do Lonjskega polja, park prirode ima solarne brodiće. Aha. Solarne. Brodiće. Na Savi. Uz to vam u vožnji kapetan broda sve objašnjava što vidite i priča o pticama i o prometnim znakovima za brodove i o problematici vađenja pijeska iz Save. Svašta naučite.

Solarni brodići klize Savom u savršenoj tišini, onoj istoj tišini koju smo spomenuli na početku. A Sava je još lipša, ako je to ikako moguće.

We'd go down to the river
And into the river we'd dive
Oh down to the river we'd ride...” pjeva Springsteen.
Tek smo sad razumili kakva je to rijeka u koju se ide i roni i s kojom je sve lakše. Cili dan nam je bila ta pjesma po glavi.

Etno selo Stara Lonja

Sljedeća prelipa stanica bilo je Etno selo Stara Lonja. Da nas je neko dan prije pita ima li nekih apartmana i soba po tom Lonjskom polju, rekli bi da vjerojatno ima, ali nikad nam ne bi palo na pamet da postoji nešto tako lipo kao Etno selo Stara Lonja. Jer naravno, imamo kolonijalni mentalitet i znamo samo za apartmane po Istri, Dalmaciji i otocima, ali di bi se neko oko Siska zna bavit turizmom.

A ne da znaju, nego jako dobro znaju i svaku godinu im je posjećenost sve bolja i bolja. Etno selo Stara Lonja je zapravo 6-7 kuća, većinom drvenih u kojima su uređene sobe i apartmani. Sve lipo i s ukusom, u onoj predivnoj tišini, s hrvatskim i njemačkim vezom, savršenim travnjakom, obaveznim bunarom usrid dvorišta, detaljima koji izgledaju kao da su tu slučajno, ali nisu nego su savršeni za selfieranje i instagramiranje.

I više smo nego sigurni da je to pravo misto za savršeni odmor duše i tijela, (naravno, na kontinentu, na obali se iznajmljuju Naši i Vaši apartmani). A i odlično se jede.

Ako ne virujete nama, virujte ocjeni 9,6 na Bookingu

Čigoč

Naravno, posjetili smo i Čigoč, selo roda. Rode su već išle ća, rekli smo, ali ne znači da je selo manje zanimljivo bez njih. Tako u Čigoču, na broju 34, postoji Etnološka zbirka obitelji Sučić kroz koju vode njezini vlanici barba Zlatko i teta Jagoda.

Barba Zlatko je zadužen za ove stvari vanka kuće, poljoprivredni alati i to. Iako sve izgleda nekako nabacano i nagurano, ali sve on objasni pokazujući svojim dugim štapom. Ovo vam je ovo, ono vam je ono, ovo služi za da bi se žito nešto-nešto, ono bi se stavilo kravi oko vrata i onda...

A ova kočija koju pokazuje kupljena je negdi 60-ih i za nju je barba Zlatko mora dat 4 konja (“Ali ne brinite, ostalo mi je još konja”), a samo kožni sic košta je jedno tele. Inicijali su naravno njegovi, Zlatko Sučić

U njihovu kuću dolaze horde turista i zato je barba Zlatko neke zanimljivije izloške istaknuo na mnogim svjetskim jezicima. Ovo je konkretno drvena brava stara 200 godina.

Jedan od najvrednijih eksponata je turska topovska kugla iz bitke kod Siska.

A nije zaobiđen ni zadnji rat.

A ova slika možda izgleda dražesno, a svakako izgleda nadrealno, ali zapravo je ovako bilo za jedne poplave kad se mama svinja popela na granu da se spasi, a na nju se popela i mala svinja.

U kući je carstvo tete Jagode, tu ona pokazuje kako se tkaje na tkalačkom stanu, a sve je šesno i redno izloženo i pokrijeno najlonom da ne pada prašina. Vidi se ruka prave domaćice.

Ovo je i kuća. Gore su gnjizda roda, a na punistrama su zavjese s izvezenim rodama – ne vidi se na ovoj našoj slici, ali tu su, najboje da se uvjerite sami na vlastite oči!

Nakon edukacije, zaslužili smo i kafu koju smo išli popit malo dalje, na broju 7a. Tamo je restoran Tradicije Čigoč, u drvenoj kući, naravno, ali nije samo restoran nego i apartmani i kamp u kojem su u tom momentu čilali neki Nijemci.

Da nas je neko dan prije pita ima li nekih kampova po tom Lonjskom polju, rekli bi da vjerojatno ima, ali nikad nam ne bi palo na pamet da su ih Nijemci već odavna otkrili. Zapravo im se ne čudimo. Lipo je, mirno je, tiho je, ako se baš hoću kupat ima rijeka okolo, hrana je dobra, cijene su povoljne.

Neka ovo bude naš prilog promociji kontinentalnega turizma Hrvatske.

Sisak

Zadnja postaja izleta bio je Sisak. U kojem se stalno nešto događa, a u tom trenutku događala se Kupska alka koja je isto kao i Sinjska alka samo što je umisto trkališta Kupa, a umisto konja čamac. Nijanse.

Lajkajte Turističku zajednicu Sisak na Fejsu da biste stalno bili u tijeku s tim što se događa, a događa se svašta. Na primjer, mi mislimo da su Dani industrijske baštine grada Siska turbo zanimljivi. Evo, sad smo našli da je bila i biciklijada. Dogodine sigurno gremo na to.

Još ćemo napomenut da je direktorica TZ-a naša Smokviška.

Ljubazni domaćini odveli su nas onda čamcem do Staroga grada. Koja vizura!!!

A odma iza okuke drukčija vizura. Wow!!! Wow!!! Wow!!! Mislimo da je ovo željezara, a možda je i rafinerija, u svakom slučaju je monumentalno.

Rekli smo da nam je cili dan u glavi bila Springsteenova pjesma River. A u Sisku nam se još pojačala. Kako da ju je Springsteen tu pisa: grad u kojem je industrija propala, radnik živi loše, a i dalje postoji predivna rijeka.

I onda dođemo u Stari grad, kad tamo shotgun wedding

Then I got Mary pregnant and man that was all she wrote

Dobro, ovi su imali i osmijehe i cviće i vjenčanicu i sve, i sigurno će živjeti sretno do kraja života i sve ono što im se činilo važnim neće isparit u zrak ko Springsteenovu junaku.

I da će im se snovi ostvarit.

Zapravo, pjesma je tužna, ali lipa, a nama je u Sisku bilo veselo i lipo.

I još nam je jedna pjesma pala na pamet kad smo vidili ovi čamac na Kupi.

Malen si, uzak, trošan,
al ti me ipak nosiš,
čamče na Kupi!
Sve kamenje mojih briga,
sve gvožđe mojih mržnja,
sve olovo mojih čekanja,
prenosiš preko vode.

Al i sve moje nade,
ljubavi, čežnje, zanose
tobom će onkraj rijeke
što korito joj biva
široko i duboko
da dijeli od Dobra Zlo.

Zapravo, ova pjesma od Nazora ista je kao ona od Springsteena. Imaš problem, imaš nadu, imaš rijeku.

I da cilu priču završimo klasičnom starinom. Navečer smo se išli provozat biciklama do rimskog sarkofaga ugrađenoga u zid. Jer naravno da su Rimljani bili u Sisku. Dapače, današnje ulice često prate ulice rimske Siscie, uz Kupu su bile i terme. Zapravo, rimskom vojskom koja je 35. godine prije Krista osnovala Sisciu zapovijedao je ni više ni manje nego Oktavijan koji je poslije postao prvi rimski car Oktavijan August.

Eto, posjetite Lonjsko polje, iznajmite sobu u Etno selu Stara Lonja, obađite zbirku Sučić, stavite šator u kampu u Čigoču, provozite se u Sisku prvo po Kupi čamcem, onda uz Kupu biciklom. Bit će vam super!!!

Vaši

P.S. Jeste li primjetili sva ona odražavanja u rijekama? Sve se zrcali. Eto, tako je mirno i tiho.

Post je objavljen 03.10.2016. u 16:55 sati.