Svi volimo da čujemo riječi ljubavi.
Da li je to baš neophodno?
Kazuje li se ljubav riječima?
Ne.
Ali volimo riječi.
Kad nam netko pogledom kaže da smo centar njegovog svijeta, kad zadivljen zastane
u hodu pri pogledu na nas, treba li išta reći?
Kad njegov ovlašni dodir sadrži toplinu sunca, kad poljubac ima vrelinu svih vulkana,
treba li nešto reći?
Ne.
A kad sve to ne postoji, kad se oči radije susreću s nekim drugima, kad se zamišljeni
pogled ukršta sa beskonačnošću, a ne s dubinom naših očiju, vrijede li riječi?
Kad se na jednostavno pitanje danas dobije jedan odgovor, a sutra drugi, vrijede
li knjige reči, beskonačne izjave ljubavi?
Ne.
Ispred nas izbor, jedan topli pogled ili tona praznih ljubavnih riječi.
Šta biram?
Pogled, jasno.
Što biste vi izabrali?
Govori li se ljubav više riječima ili više djelima?
Da bude riječi kao grozdova ili djela bar toliko?
Kakvo je vaše iskustvo?
Post je objavljen 07.10.2016. u 07:00 sati.