Na baršunu ostavljam ti snove
ispod tjemena.
Savršenstvo stvarnosti u sadašnjost pretvaram
i dišem.
Dozvoljavam iskricama iluzije,
da nam dodirnu usne toplinom,
a svaki naš tren disanja
sljubljen je kao slap
što bez stijene je ništa,
moje voljeno.
Zrno ploda
snagom ljubavi nas veže,
dok dišemo tiho
kao kap kiše što se slijeva
niz nago tijelo,
moje voljeno.
Ljubim te, ljubim te najviše na svijetu,
Voljeno moje,
ostavljam ti ključ stare ure,
trunčicu začaranog vremena
kada krenem u nepovrat,
moje voljeno...