Znam da želim biti s tobom dok se vani razmahuje jesen. Sjetim se toga (nije se ni dogodilo) kada mi prsti mirišu po narančama i spušta se mrak, a ja sam prelijena da upalim svjetlo. Uvijek samo skraćujem, skrivam i tebe i sebe, vučem razgovore u sigurnijim smjerovima. Posao nije kakav je trebao biti, prijateljstva održavamo po dužnosti i sve bi bilo najgore da nam nije najbolje. Stalno zamišljam redoslijed i način, a onda shvatim da ne znam želim li zapravo samo malo samoće ili nečega što neće početi kao bijeg od stvarnosti.
-
Pospremila sam za sobom i oprala šalice od jutros. Drago mi je da mogu u miru razmisliti, čak i ako nisam najbolje. Imam te negdje i to je dovoljno.
Post je objavljen 13.12.2016. u 16:48 sati.