Marketing
OBEĆANJE, SVEČANO OBEĆANJE, PRISEGA - Ispunjujući odnos
OBEĆANJE, SVEČANO OBEĆANJE, PRISEGA – Ispunjavajući odnos
Sai Baba govori O ODNOSIMA
U prethodnom poglavlju već sam se dotaknuo značenja obećanja i svečanog obećanja i dao naslutiti da su oni važni za tebe. Na ovom mjestu želim detaljnije govoriti o njima te pojasniti razliku i njihovo djelovanje.
Obećanje
U današnje vrijeme mnogi puštaju svoje odnose da miruju na stupnju obećanja. Oni ni svojim ponašanjem ni riječima ne pokazuju da žele živjeti sa svojim partnerom, biti mu vjerni i postojati za njega. A kada se uzmu za riječ, partner sa čuđenjem i zaprepaštenjem ustanovljava da od prijašnjeg obećanja nije mnogo ostalo, ako je uopće što ostalo. Obećanja danas za mnoge nemaju odveć veliko značenje. Danas se obično neobavezno dogovara da će se učiniti ovo ili ono, na primjer sresti se pred kinom – a ako ne, onda sljedeći put.
Takav odnos prema obećanju nije ispravan. Obećanje je ugovor, koji netko sklapa s nekom drugom osobom. Taj ugovor obvezuje oboje, zbog čega ga nije moguće jednostrano izmijeniti već samo nakon dogovora s partnerom i pod uvjetom da se on s time slaže. Obećanja žive od stare izreke: „Jedan muškarac (ili jedna žena!) – jedna riječ.“ Na žalost se unutarnja snaga te stare i mudre izreke izgubila. Sukladno tome i opći je moral opao. Zbog toga mnogi obećavaju sve moguće, a da uopće ne pomišljaju na to da održe svoju riječ. To je u suprotnosti s Božanskim redom i razara društvo. Imaj uvijek na umu da sve stvoreno čini cjelinu. Ako danas nekoga prevariš, to može brzo pokrenuti lavinu koja će se bilo kada vratiti tebi. Upitaj sebe bi li htio živjeti u društvu u kojem je svako obećanje bezvrijedno, tj. u kojem svatko svakoga laže – jer ne održati obećanje znači lagati, budući da je obećanje izjava da ćeš se nečega držati. Ne držiš li se toga, tada je tvoja izjava bila laž.
Zato održi sva svoja obećanja. Misli na zakon karme koji kaže da dobro donosi dobre, a zlo zle plodove. Prekršiš li danas neko obećanje, sasvim će sigurno sutra ili prekosutra biti prekršeno jedno tebi dano obećanje i to će te isto toliko pogoditi kao što je nekoć pogodilo tvog partnera kada si ti prekršio svoje obećanje koje si dao njemu.
Svečano obećanje
Ljudi su kolebljive čudi. Danas nešto obećaju, a do sutra to već zaborave. Da bi se to spriječilo, postoje pisani ugovori. To malo olakšava stvar što se tiče posljedica jer svaka strana ima u rukama nešto na što se može pozvati u slučaju potrebe. U osnovi, nužnost pisanih ugovora samo čini vidljivim u kakvu se očajnom stanju nalazite.
Nemoj se pokušavati opravdati tako da kažeš kako si zaboravio svoje obećanje. Zaboravljanje nije nikakva isprika, to je samo loš izgovor i nedostatak interesa. Ako se ne možeš sjetiti svojih obećanja, tada ih ili uopće nemoj davati ili ih zapiši.
Gospodinu, koji je stvorio ženidbene rituale, bila je poznata ljudska zaboravnost i bili su Mu poznati vrtlozi u koje mogu zapasti brakovi. On je zato stvorio svečano obećanje, tj. obvezu vjernosti, pažnje i poštovanja prama drugoj osobi, i to kako u dobrim, tako i u lošim vremenima. Uz Božju pomoć. Značenje ovog svečanog obećanja toliko je veliko da je nemjerljivo. Zato bi bračnom paru njegova dimenzija trebala biti pojašnjena. On bi trebao shvatiti kako brak donosi mnogo radosti i ispunjenja, ali je povezan i s razočaranjem, potištenošću i patnjom. I da su radost i patnja u životu uvijek međusobno usko povezane.
Obećanje da će se cijeli život ostati uz svoga bračnog partnera pojašnjava se i osnažuje kroz obećanje pred Bogom, kroz svečano obećanje. Otuda dolazi i svečanost vjenčanja. Ona bi trebala prikazati ozbiljnost i dalekosežnost toga čina te Božju prisutnost pri sklapanju braka. A usprkos tome sve bi se trebalo odvijati u atmosferi radosti i pouzdanja jer prisutnost Božja znači također da će On bračnome papru uvijek pomoći, čim se Njemu obrate i zamole Ga za pomoć. Da i ne govorimo o tome da On i inače uvijek ispunjava svoju dužnost te da ih nezapažen i neviđen zaštićuje, vodi i pomaže svuda gdje je to nepotrebno i kada to njihova karma dopušta.
Svečano je obećanje zbog ovoga velikoga Božjeg utjecaja nešto posve različito od obećanja. Svečano obećanje je obećanje koje se daju u prisutnosti Božjoj, u Njegovoj kući i pred Njegovim oltarom. Nasuprot tome, obećaš li nekome da ćete se sutra sresti, a ne želiš to više, dovoljan je poziv u kojem ćeš izraziti svoju želju za izmjenom dogovora. Ako se onaj drugi s time složi, dogovor se može – uz obostrani pristanak – bez problema izmijeniti.
Kod svečanog obećanja to nije tako lako moguće. Tu se Boga molim da obećanju poda posebnu dubinu. Ako se bračni par rastaje tada nije dovoljno da su oboje složni učiniti to. Oni moraju i Boga pitati pristaje li On također da se njih dvoje rastanu. Naime, zbog rastave oni se ne ponašaju u skladu s dharmom, Božanskim redom, koji glasi: jedan partner, jedno srce, jedna seksualnost, tijekom cijeloga života.
Bog poznaje vaša srca. On zna da poneki od vas u ovaj život donosi previše neriješenoga iz prijašnjih života, zbog čega mu nije moguće držati se Božanskog reda. Ali lakoća kojom se danas parovi rastaju u potpunoj je suprotnosti s dharmom i u osnovi bez ikakva smisla jer stvara novu karmu, a da uopće ništa ne rješava. To dolazi i od toga što danas posjet crkvi za mnoge nema više nikakva duhovnog značenja, već je isključivo društveni događaj. Naravno da crkva nije bez krivnje za nadaleko rašireno gubljenje vjere. Ali to ništa ne mijenja u odnosu na snagu rituala. Obećanje ostaje obećanje, bez obzira na to vjeruje li u njega netko ili ne. Obećanje seže duboko i utječe na tvoju sudbinu, znao ti to ili ne.
Evo primjera: neki je muškarac već duže vrijeme poznavao neku ženu i tako se „dogodilo“ da su jedne večeri zajedno spavali. Također se „dogodilo“ da su se uvijek nanovo susretali. Njemu je zatim bio otkazan njegov stan, zbog čega se „dogodilo“ da se preselio kod nje. I tako se „dogodilo“ i to da su se vjenčali, i to ne samo građanski nego i crkveno.
Ono što se uprkos svemu nije dogodilo, bilo je to da bi on bio stvarno uz nju jer, zapravo, on se nikada i nije uistinu odlučio za nju. Tako se „dogodilo“ da je ona srela drugog muškarca koje se više brinuo za nju, u kojega je imala osjećaj stvarnog prihvaćanja. Zato je napustila muža koje se bacio na svoj posao, imao nekoliko afera i uživao u osamljenosti.
Iako je žena bila svježe zaljubljena, jako je patila zbog rastave. Mislila je da mora brzo nadvladati svoju tugu zbog usmjeravanja na novog partnera. Kako sebi nije ostavila vrijeme za tugovanje, uskoro je patila od mnoštva raznih simptoma kao što su iscrpljenost, nesanica i depresija, s kojima se morala boriti. Bilo joj je toliko loše da je morala započeti s terapijom. Tek tada je jasno sagledala veličinu povrede. Postala je svjesna koliko su veliki bili njezina bol i njezino razočaranje.
Ono čega ona nije bila svjesna bilo je to da je kroz svoju patnju izravnavala kršenje obećanja. Njezina ju je patnja dovela u kontakt s njezinom nutrinom, s pomoću nje je došla do spoznaje svoje boli. Kroz patnju, ona je sebi prvi put svjesno uzela vrijeme da se posveti sebi i svojim obećanjima.
Njezin bivši muž sa svoje je strane lutao od jedne afere do druge, od jedne neodlučnosti do sljedeće, sve dok nije sreo ženu koja ga se dojmila. Kako je i ostario, poželio ju je oženiti. Vjenčali su se u SAD-u i u maloj crkvi primili blagoslov. Njihov je brak međutim bio vrlo problematičan. On je doduše osjećao da ga njegova druga žena voli, ali se uopće nije mogao otvoriti prema njoj. Jednog je dana doživio prometnu nesreću u kojoj mu je bila smrskana potkoljenica. Ležao je mjesecima u bolnici i tamo doživio milost da upozna svećenika, prema kojem je osjetio povjerenje. Kroz njega je našao put do molitve i uspostavio bliskiji kontakt s Bogom. Jedne je noći usnio sljedeći san: vidio je sebe kako se nalazi u crkvi i kako uvijek iznova ponavlja svečano obećanje koje je dao svojoj prvoj ženi. Probudio se, i po prvi put mu je postalo jasno što je predstavljalo zapreku njegovom drugom braku: on je svojim obećanjem još bio vezan uz svoju prvu ženu. Upitao je svog svećenika što da učini, a ovaj mu je savjetovao neka moli Boga da ga razriješi njegova prije danog obećanja. Učinio je tako i već se osjećao mnogo bolje. No osjećao je i to da nešto nedostaje. Tada mu je postalo jasno koliko je neozbiljno uzimao svoju prvu ženu i brak s njom. To ga je prvi put ganulo tak sada, u bolnici i dok je ležao smrskane noge. Duboko ganut razmišljao je o tome koliko je malo pažnje darovao svojoj ženi, Bogu i sebi samome. To ga je toliko pogodilo da je u sebi od srca molio za oproštaj Boga, svoju ženu i sebe samoga što je bio tako nepažljiv.
Te molbe za oproštaj mnogo su toga u njemu razriješile. Zapazio je kako se u njemu razrješava čvor, da se nešto u njemu napokon oslobađa i da se otvaraju nova vrata. Kada ga je njegova druga žena ponovno posjetila, doživjela ga je promijenjena; on je bio sposoban prići joj na sasvim drugačiji način, suosjećati s njom i shvaćati je. Doduše, još se nalazio u krevetu i noga ga je još boljela. Ali on je osjećao da je izliječen i da sada počinje nešto sasvim novo.
Što ti govori ova priča? Nije dobro za tebe ako olako prelaziš preko rituala. Bez obzira vjeruješ li u Boga ili ne, rituali imaju svoju snagu i oni će utjecati na tvoj život. Crkveni rituali nisu izgubili svoju snagu, ma koliko ti imao osjećaj da je crkva postala svjetovnom, a ljudi izgubili vjeru. Crkveni rituali privlače Boga da im prisustvuje, a Njegova je snaga neograničeno prisutna, bez obzira koliko malo ili mnogo ti u nju vjerovao.
Iz svega ovoga, trebao bi izvući sljedeću pouku: ne ženi se nikada bez brižljiva ispitivanja, pojašnjavanja i odluke. Ne ženi se nikada bez Božjeg blagoslova i misli na to da je obećanje zajedno s blagoslovom zavjet koji ne možeš tako jednostavno prekršiti. Zato se rastaj od svog partnera samo u krajnjoj nuždi. Moli Gospodina za odobrenje i pitaj Ga u svojoj nutrini je li odobrava rastanak. Ispričaj se svom partneru (ako više ne razgovarate međusobno ili ako kontakt nije poželjan, učini to u sebi). Moli Boga za oprost i za milost da naučiš ono što imaš naučiti, kako ti se ne bi ponovno dogodila ista stvar.
Prisega
Vidjeli smo da je svečano obećanje osobito dalekosežan čin, jer ono se daje pred Bogom.
Kod prisege se obećanje ne daje pred Bogom, već se Boga poziva kao svjedoka. Time značenje prisege postaje iznimno veliko; lažno prisezanje pred sudom, na primjer, može se kazniti višegodišnjom kaznom zatvora. (Umjesto prisege ponekad se upotrebljava riječ zakletva, što naravno ništa ne mijenja na stvari.)
Zbog toga budi krajnje oprezan s prisegama jer su one vrlo dalekosežne.
Da bih prikazao koliko veliku moć imaju prisege, navest ću posebno dramatičan primjer. To što je dramatičan, ne znači da je i jedinstven. Štoviše, Ja želim time prikazati da kršenje prisege može imati takve posljedice – i to ne rijetko.
Jedna žena, Juanita, voljela je muškarca koji se zvao Ernesto, a koji nju nije volio. Tako se od žalosti sprijateljila s Manuelom. Ovaj je bio jako osjećajan i jako ju je volio. Nakon nekog vremena su se vjenčali. On je međutim osjećao da se Juanita prema njemu zapravo ne otvara. Pokušavao je s njom o tome razgovarati, no ona ga je uvijek iznova uvjeravala kako ga voli. Kada je jednom opet počeo govoriti o tome te izrazio svoje osjećaje odnosno sumnje, ona je izgovorila odlučujuću rečenicu: „Prisežem ti da te volim, da ću te uvijek voljeti i biti s tobom!“
Prošle su nešto više od dvije godine, tijekom kojih je Ernesto prošao kroz važna iskustva, zbog čega se njegov odnos prema Juaniti veoma promijenio. Uspostavio je kontakt s njom; oni su se više puta sreli i otkrili da se međusobno vole. Tako je započeo njihov odnos. Prisiljena okolnostima, Juanita je Manuelu ispričala o svojem odnosu s Ernestom i oboje su mislili da je njihovu braku došao kraj. Juanita je to mislila jer je voljela Ernesta, a Manuel je sada dobio potvrdu onoga što je uvijek osjećao, naime da se Juanita prema njemu nije nikada sasvim otvorila. Manuel je godinama patio zbog tog razočaranja.
Nasuprot njemu, Juanita je bila sretna da može biti zajedno s Ernestom, kojeg je oduvijek voljela. No njezina prisega vezala ju je uz Manuela, a da ona toga nije bila ni svjesna. Jednoga je dana oboljela od teške upale pluća koja se nije mogla nadvladati ni uz pomoć najjačih lijekova. Liječnici koji su je u bolnici liječili, nisu sebi mogli objasniti zašto nikakva sredstva ne pomažu. I u toj je bolnici bio svećenik. Ta se situacija međutim temeljito razlikovala od prijašnjeg slučaja u kojem je čovjek imao smrskanu nogu. Ovdje svećenik nije bio toliko upućen, a žena nije bila toliko otvorena za religiozna, odnosno duhovna pitanja. Ona zbog toga nije vidjela nikakvu povezanost između svoje bolesti i prekršene prisege. Tek u kratkome trenutku koji je prethodio smrti vidjela je Manuela i čula sebe kako izgovara prisegu; tada je spoznala da je pogazila prisegu i uvidjela kako je teško povrijedila Manuela. Bila je to povreda koja će ga pratiti još nekoliko života. To je bila odlučujuća pouka koju je stekla u trenutku napuštanja svog fizičkog tijela i koja je temeljito promijenila njezino ponašanje u sljedećem životu, zbog toga što je željela popraviti povredu koju je skrivila. Zbog njezine pogođenosti i te želje, ona je u sljedećem životu ponovno bila s Manuelom i s anđeoskim je strpljenjem podnosila njegove strahove i sumnje.
U trenutku svoje smrti, ona je shvatila i zašto umire. Da je duže ostala s Ernestom, nikako ne bi u sljedećem životu mogla biti s Manuelom, što bi bilo vrlo loše za njezin razvoj jer ne bi naučila ni razvila ono što je od odlučne važnosti. Sve je to shvatila u trenutku smrti, zbog čega joj je bilo moguće da s dubokim mirom napusti svoje tijelo i pripremi se na novi život.
To je, kao što rekosmo, dramatičan primjer, ali nikako osamljen slučaj. Vi malo saznajete o posljedicama prekršenih prisega, jer kao i u slučaju Juanite, obično nitko ništa ne zna. Ona je umrla, a da to nitko nije mogao objasniti, nitko nije razumio da je to bilo povezano i s njezinim kršenjem prisege. Sve neobjašnjive i neizlječive bolesti imaju veze s odrađivanjem negativne karme. Mnoge su od njih posljedice prekršenih prisega. Zato budi jako, jako oprezan s prisegama. Priseži samo u najvećoj nuždi i samo onda kada znaš da ćeš prisegu moći i izvršiti. Isto tako drži se zahtjeva prisege pred sudom i govori „samo istinu i ništa drugo osim istine“.
Ako prisežeš, zapiši svoju prisegu ako se odnosi na duže razdoblje te se bojiš da ćeš je zaboraviti.
Nikada ne priseži u odnosu na osjećaje. Iznimno je glupo reći: „Prisežem da ću te uvijek voljeti.“ To je glupo zbog toga, što nikada ne možeš dati sigurnu izjavu o nečemu nesigurnom. Prisega je postojana. Jesu li to i tvoji osjećaji? Otkuda znaš da ćeš za dvadeset godina još voljeti svog partnera? To znači, takvom prisegom činiš odjednom dvije pogreške: kao prvo, prisežeš na osjećaje koji već sutra mogu biti sasvim drugačiji, a drugo, prisežeš do u daleku budućnost. Jedan graditelj može ti npr. danas obećati da će ti sljedeće godine izgraditi kuću – a ako ne zna ništa o značenju prisege, on ti može i prisegnuti na to. Ali on ne može prisegnuti da će ti izgraditi kuću za dvadeset godina. Tko zna, hoće li on tada još uopće nešto graditi? I hoćeš li tada htjeti nešto izgraditi?
Ako već moraš prisezati, tada to učini s obzirom na razdoblje nad kojim imaš pregled. To je razlog zbog kojeg prisega pred sudom ima smisla. Ona ukazuje na Kozmički zakon koji kaže da bi uvijek trebao govoriti istinu – i da društvo ne može opstati ako svi lažu. Prisega pred sudom ima smisla zato što je odmah možeš ispuniti i jer kriva izjava može imati kao posljedicu da zbog tvoje lažne izjave netko nedužan bude osuđen. Tu postaje očigledno posebno značenje prisega: one služe svrsi da onome tko ih izgovara daju posebnu vjerodostojnost, posebno značenje jer ti prizivaš Boga u svojstvu apsolutne Istine da ti bude svjedokom. Prisegom ti daješ na znanje sljedeće: „Bog kao moj svjedok potvrđuje da govorim istinu.“ Ako je ono što kažeš istina, tada to Božja Svemoć potvrđuje. Ako govoriš neistinu, ona će se oboriti na tebe. Zato se uvijek drži istine jer ona je, gledano na duže pruge, tvoja najbolja zaštita – jedina koja te prati tijekom niza života i čak te i u najvećim teškoćama sigurno dovodi do cilja. Ti ćeš sada ubaciti: „To ne može biti. Koliko li je ljudi izgubilo svoj život jer su govorili istinu!“ na to postoji samo jedan odgovor: nitko nikada ne strada zato što govori istinu. Ljudi tek onda zapadaju u teškoće ako su zbog laži izgradili negativnu karmu koja ih sada stiže. Njima bi se to, npr. dogodilo i onda ako bi sada opet lagali. Samo ako ne razmišljaš u kategorijama karme i reinkarnacije, život će ti se činiti nepravednim. Zapravo je on savršeno pravedan, tako da ono što ti se danas nepravedno oduzima poslije dobivaš natrag umnogostručeno.
Također se često događa da ljudi izričući istinu najprije zapadnu u teškoće jer to doživljavaju kao veliku nepravdu i kaznu. Ali naposljetku, posebno ako netko ustraje u ponavljanju Imena Božjeg, ustanovit će da ga je istina sačuvala od nečeg mnogo goreg i da se ta situacija, na koju se u početku toliko tužio, na kraju pokazuje kao pravi blagoslov. Zato nemoj suditi o korisnosti odnosno štetnosti istine, već vjeruj Meni koji poznajem dharmu: ostani uvijek pri istini, ona je tvoja Božanska zaštita i najbolje sredstvo protiv svakog oblika straha jer istina podaje mir, sigurnost i snagu. Tko govori istinu ne mora ništa izmišljati, on ne mora razmišljati na koji će način nešto prikazati kako bi sličilo istini. Tko govori istinu, oslanja se na činjenice. On ne mora ništa izmišljati, dovoljno je da stvari opiše onako kakve jesu. To mu daje snagu. Posebno i zbog toga jer on zna da se nalazi unutar Božjeg reda koji će mu vratiti sve što mu se danas bude nepravedno oduzelo.
Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html
Post je objavljen 30.09.2016. u 10:06 sati.