Marketing
Otok, kratka priča (3)
Stakleni kolači, photo by rU
Pošto ju je oslobodio lisica, mladi čovjek u kratkim hlačama i 'havajskoj košulji' otpratio je Rose do njezine kabine.
U pravi čas – rekao je pošto je otključao vrata i pružio joj ključ.
U zadnji čas - odgovori Rose.
Taman na vrijeme da izbjegnemo poglede ostalih putnika.
Da, ostali ste neprimjetni, a poslije ćete se 'utopiti'među ostale.
Sad se smjestite se i raskomotite, večera je 19:30, u blagovaonici na srednjoj razini broda – odgovori Rosein Pratitelj. I ne brinite – neću vas cijelim putem pratiti u stopu. No, imajte na umu da ću vas ipak stalno 'imati na oku'.
Čemu? reče Rose.
Ne mislite valjda da ću otplivati natrag?
Ne mislite valjda da ne vidim kako vi niste moj pratitelj nego čuvar?
Mladić odgovori - Žao mi je, ja samo izvršavam zapovijed.
Do sada se nikad nije dogodilo da je netko odbio putovati. A i ne znam zašto bi - prema onome što sam vidio u prospektu, Otok liči na mali raj. Uz to, sve je besplatno, i put i boravak. A ne morate se brinuti ni zbog suputnika. Nema mlađarije koja bi bučila, ludovala, pravila nered. Sve je i na brodu i na Otoku napravljeno prema vašoj mjeri.
Vidjet ćete, vremenom će vam se svidjeti ... ili ćete se barem naviknuti.
Nikad se neću naviknuti da mi netko određuje mjeru – reče Rose.
No, njezin je Pratitelj već odmicao niz hodnik.
Rose uđe u kabinu i zatvori vrata.
...
Blagovaonica je bila velika, ugodno osvijetljena, stolovi raskošno postavljeni. Porculanski tanjuri, srebrni pribor za jelo, kristalne čaše, u centru svakog stola buketić orhideja. Putnike bi pri ulasku u blagovaonicu stjuardi upućivali prema stolovima za kojima će objedovati tijekom cijelog putovanja. Za stolovima je bilo 4 ili 6 mjesta, taman dovoljno da tijekom objeda svi mogu ugodno sudjelovati u razgovoru.
Rose je stajala uz vrata i gledala kako njezini suputnici pronalaze svoja mjesta, sjedaju, predstavljaju se jedni drugima i upoznaju, kako počinju razgovarati. Nije joj se žurilo ući, pomisao da sjedne za stol s neznancima i počne s njima razgovarati kao da se oduvijek poznaju bila joj je odbojna. No, kad je ostala sama na hodniku ipak priđe vratima. Stjuart je pogleda, potom spusti pogled na svoj popis pa je ponovo pogleda.
Ah, to ste vi – reče i pruži joj karticu s brojem stola.
Rose pogledom preleti po stolovima u blagovaonici. Ni jedno mjesto nje ostalo slobodno.
Ja ću vas odvesti do vašeg mjesta – reče stjuart.
Blago je ali čvrsto je uhvati za lakat i počne usmjeravati prema dnu blagovaonice. U niši kraj prozora stajao je mali stol sa samo jednom stolicom.
Rose s olakšanjem odahnu i sjede.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 01.10.2016. u 08:40 sati.