Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/velikiplan

Marketing

88. OSLOBOĐENJE - VILINSKI SVIJET

Na rubu svijeta privida, strah postaje surovom definicijom moga stanja. Svjestan sam bezvrijednosti izlike o preklapanju frekvencija. Konstantni kontakt isključuje tu mogućnost, a ja sam potpuno zaokupio vilinu pažnju. Spasonosna špekulacija nepovratno je izgubljena, uhvaćen sam u šetnji.
Ukočeno stavljam nogu pred nogu.
Tijekom povijesti, samo su rijetki, talentirani, oprezni i mudri - znali pravilno izvesti šetnju i vraćati se neokrznuti. No, takvih je bilo malo, dok je onih koji su bezuspješno pokušavali i snosili posljedice bilo znatno više. Zbog toga je zabranjeno šetati. Veliki Zakonik Čarobnjaštva savršeno je jasan u vezi toga, a spomenuto je i u Čarobnjačkom Kodeksu. Naivno sam vjerovao u svoju superiornost i ubrajao sebe među rijetke, hrabre i sposobne za koje ne vrijede zabrane.
Sve što mi sada preostaje je suočiti se sa sudbinom.
Zagledam se duboko u nježne vilinske oči čija se boja promijeni iz zelene u plavu. Ukoči me ljepota i toplina tog pogleda. Energetsko biće se nasmiješi i stavi desnu ruku na moje tijelo. Niz pulsirajućih titraja prostruji kroz mene. Lijevom rukom ona nježno dotakne područje oko moga srca i kratkim me bljeskom prožme svjetlošću.
Energija savršeno prostruji svim područjima i ispuni moje vrtloge do krajnjih granica kapaciteta. Oživljen sam vilinim dodirom, a trebao bih biti spaljen. Strah postane ushit. Obuzme me grandiozan osjećaj iznenadne sigurnosti koji odmakne sumnje i sruši blokade uma. Ljubav ponovno preuzme dominaciju i opusti me.
Sada znam da bih mogao preživjeti, i ostati sobom. Odmakla je najbližu opasnost. Ako mi želi loše, zasigurno mi neće pokretati vrtloge.
Pozorno me promotri zagonetnim sjajem umirujućeg pogleda. Sviđa joj se kako zračim zadovoljstvo. Primi moju desnu podlakticu i lagano naznači neka koračam s njom.
Slijedim vilu koja me vodi tko zna gdje.
"Ponovno izigravaš pravila i puniš svoju srž vilinskom Energijom, zar ne?" upita tiho i zaigrano, ali njeno pitanje u mome umu zazvoni kao konačna presuda bez mogućnosti žalbe. Sirovi okus krivnje ohladi mi čelo i pojača udaranje srca. Moram pobjeći - bilo kako i bilo gdje. Krišom ponovno započnem panično zatvarati protokole.

Post je objavljen 29.09.2016. u 17:10 sati.