Marketing
Sveti Lovre i Mlečanke
Fala ti Bože na portalima i radiju, nije bilo šanse da zaboravin u sridu svratit do suvenirnice na Poljudu. Kako čije? Pa Hajdukove, za Gospu Blaženu ... Moran priznat da Vinku nije tribalo puno nagovarat, ni da pođemo ni na slikavanje, iako mi je u zadnje vrime počela malo ka grintat "zašto si me tagira na fejsu ..."
Sveti Lovre, rečeni Kalinić, čuvar mriže Hajduka, je potpisiva svoje dresove koji su se, usput, mogli nabavit i po promotivnin cjenan (299 kn) ... gužva u suvenirnici ka usrid lita, kad se moglo čut jezike i vidit boje svi naroda i narodnosti ovega svita ... a Lovre izad blagajne strpljivo potpisuje sve ča jema obilježja Hajduka i di se more potpisat, od kape, priko šalova do dresa ...
... a kad bi ka ko zamolija, ka ja za moju Principessu, spremno bi pozira za slikavanje!
Vinkica se uredno pripremila za foto-session, od dress-codea do smješka!
Planira san izgubit malo više vrimena na slikavanje, ali sve je prošlo vrlo brzo, doduše uz koji prijekoran pogled tipa (piiip!) mater bezobraznu ča se guraš ... Uredno sam na odlasku sve pozdravija uz najljepši smješak tipa ... i ja tebi! ... i nastavija dalje, uz priličnu rezervu vrimena priko plana 
Po komodu smo prošetali do Kraševe «Bombonjere» na Pjaci zaminit prvi put ispunjeni album «Životinjsko carstvo» edicija 2016, dobivši u zamjenu pun ruksak slatkarije 
i par igara za prikraćivanje dugih zimskih večeri 
...
ta srida je bila još po nečemu poseban dan ... rodica Nastija, inače udana u Veneciji, sa svoje dvi princeze je došla rođaku na pir, a kako san ja taman priko glave pribacija fazu Jeremija» odlučili smo ih povirit. Bilo je krajnje vrime, jerbo ujutro najranije već letidu doma!
Kad su bile lani okolo Božića, nisan bija u voznome stanju pa smo se opet propustili vidit, tako da nisan tija da i ovi put projdemo lišo bez punta.
Zahvaljujući svin blagodatima moderne tehnologije, vidin ja sve nji tri redovito, onako, na plejbek, priko slika ... ali uživo je uživo, ma koliko mi šutjeli o tome 
Prinčipesan se očito nije baš drago slikavat, ča se vidilo kod drugoga pokušaja ...
... pa san se mora zadovoljit sa ovin ča san uspija slikat. Nismo mogli puno ostat, one se tribaju spremat za put (rano ujutro!) a i mene je čekalo još dosta nedovršenoga posla ... pozdravili smo se, žaželili in ciao bambine i buon viaggio ... ako Oni Gori ne umiša svoje prste, vidimo se opet oko Božića!
Zdravi i veseli bili!!! 
Post je objavljen 29.09.2016. u 09:05 sati.