Jin je jučer odveo goste iz Frankfurta u svoj kafić. Par minuta kasnije, vidio sam navečer na twitteru, oduševljeni komentari, psi su dobili besplatnu masažu. Tko zna raditi zna, kafić boguzaleđima je uvijek solidno popunjen iako, osim u centu grada, nije više vrijeme za kafiće. Prva i zadnja fotografija su uzete s twittera naše gošće koja bi sad već trebala biti na putu kući.
Ipak ne bih rekao da je s kafićima bilo bolje nekad. Mi smo cijele dane trošili vani, bilo nam dostupno, moglo se, što bi se reklo, i živilo previše hedonistički. Nisu se znale baš cijeniti velike sitnice.
Žurim raditi, onda na brzinu raditi, navečer sjednice, morat ćemo negdje smjestiti i šetnju s najboljim domaćinom, junakom jučerašnjeg dana. Treba zaraditi za jelo.