U posljednja dva mjeseca na više mjesta šireg daruvarskog prostora prisjetilo se na ratna zbivanja iz 1991. godine. Svuda su se spominjali svi oni koji su te godine izgubili život, koji su se u nekom trenutku našli u blizini gdje je eksplodirala neka ubojita naprava ili ih zahvatio neki ciljani hitac iz nekog skrovitog mjesta. A nisu život izgubili samo oni koji su branili svoj grad ili selo, nego i mnogi civili. Među takvima bila je i Mirela Ljutak, tada deset godina stara daruvarska djevojčica i učenica koja je podlegla zadobivenim ranama granate koja je eksplodirala u njenom dvorištu. Tom je prilikom poginuo i njen otac Ivica. Ne znam da li se u ovim prisjećanjima zadnjih mjeseci netko prisjetio naše Mirele. Ipak, da ona ne ostane zaboravljena pobrinuo se već danas pokojni dežanovački učitelj i pjesnik Antun Horak (1943. - 2010.) koji je prije 20 godina Mireli posvetio jednu pjesmu. Nije ju osobno poznavao kao ni mnogi od nas, jer je bila samo jedna od mnogih daruvarskih razigranih učenica kojoj je dječje snove prekinuo rat. Tragično je kada ginu odrasli, ali još tragičnije ako su to djeca. A upravo Mirela se 26. kolovoza 1991. našla u blizini mjesta eksplozije granate koja ju je istrgnula iz naše sredine. Ovom dosad neobjavljenom pjesmom prisjećamo se Mirele.