Marketing
26C, SIROMAH I BIJEDNIK Lk 16, 19-31 (Palma, 30.09.2001.)
Riječ je o siromahu i bijedniku. Siromah je čovjek u potrebi – Lazar (što znači: "Bog je pomogao"). A bijednik bogataš koji se uzda u svoje bogatstvo. Jer, nije bijedan onaj tko je siromah, već onaj koga je zaposjelo ono što posjeduje. Onaj tko polaže život u ono što mu može biti oduzeto. Kome je ono što ima zapreka da vidi Boga. Tko ne uviđa darovanost svega što ima, te zato nema zahvalnosti, a onda ni ljubavi – pa ni potrebe da ikoga ljubi osim sebe.
Takve, zapravo treba više žaliti, nego siromahe. Takve i Isus žali, i nad njima izgovara svoj "Jao!". Jao njima jer im je iskazano milosrđe, a milosrđe ne iskazuju. Jao im jer su toliko toga uzalud primili. Jao, jer im je život u onom što posjeduju, a ne u onom što jesu. Jao im jer su vezali svoju sudbinu uz propadljivo, pa i sami s time propadaju.
Tragika bogataševa je u tome što nema potrebe davati. Uzalud je takve pozivati na velikodušnost. Ne treba ih pokušavati ganuti govoreći im o ugroženima, niti apelirati kako bi bilo pravedno da svoja dobra dijele s njima. Njih to neće promijeniti. Pa čak ako zbog tih riječi nešto i dadnu – bit će to sitno i bez srca. Njima treba o ljubavi pričati. Dovesti ih do toga da uvide kako je sve što posjeduju izraz Božje velikodušne i nezaslužene dobrote. Tek tada, kad otkriju nevjerojatnu ljubav Božju u svojim životima – oni će ljubav dijeliti. Činit će to iz potrebe, a ne iz obaveze. Jer ljubav kad se u nama probudi – kog ne zateče nama jednakim, hita da ga s nama izjednači. Siromaha kog susretnemo želi učiniti nama ravnima. Tad želimo drugom onoliko od sebe dati koliko je potrebno da nam postane jednak. Ljubav uvijek prerasta u solidarnost.
Tragika bogataševa nije jer je bogat. Već zato jer nije vidio Lazara koji mu je ležao pred vratima, priželjkivao nasitit se mrvicama s njegova stola, i bio sav u čirevima. Nije vidio da su i psi imali samilosti za Lazara dolazeći mu čireve lizati – te ispada da je ovaj bogataš gori od psa.
Bogataš je samo sebi bitan. Odijeva se u grimiz i tanani lan. Nutarnju prazninu nadomješta vanjštinom. Danomice se gosti. Život mu je u jelu, premda čovjek ne živi da jede, nego jede da bi mogao živjeti.
Ovo evanđelje je i priča o paklu. Opisan je najizvrsniji put kako se u njega prispijeva. Onaj kojeg je bogataš slijedio. Vrteći se oko sebe, ne mareći za bližnjega. Slijep za ljubav koju prima, pa onda i škrt da je dijeli. Svatko od nas, kad stane pred lice Božje, čut će Lazara. Njegov vapaj, ili njegovu zahvalnost. Glas njegov bit će naša osuda.
Post je objavljen 25.09.2016. u 11:54 sati.