Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/amagi

Marketing

DANSE MACABRE

nikad nisi voljela anđele
ta mala okrugla bića na baroknim kupolama
bijele urese grobova
(kao da se smrt, baš kao i život, mogu ukrasiti)
te zlatom optočene dječake s oltara
anđele-slike
anđele-vaze
anđele s čestitki svih oblika, vrsta i namjena
anđele rođenja
krštenja
ljubavi
anđele s knjigama, strijelama, frulama
anđele s kovrčama
dugim trepavicama
anđele s naslovnica, molitava, albuma
zaštitnike u starim hollywoodskim filmovima.
možda je do krila – jer znala si, ništa ne može zamijeniti ptice
možda do eternih usana – jer znala si, nema do vreline daha
možda do neba – jer nema oblaka do onih od zemlje i pijeska.

a onda, u tu sobu starice od devedeset i sitno
u zagušljivu sobu staračkoga doma
baš kada si joj po stoti put uprla pogled u ruke
čudeći se kako u starosti
postajemo nalik leptiru
paučini
inkunabuli
postajemo nalik svemu, samo ne mesu i zemlji,
tada, u to ljetno popodne,
u sobu je ušlo biće koje nisi mogla vidjeti.
baka je okrenula glavu,
ona koja godinama boluje od alzheimera
i koja ne zna ni svoje ime,
pa mirno, skoro veselo rekla: gle, Smrt mi se smeje!

i znala si tada
u tom trenutku satkanom od žmaraka
da jedini anđeo koji postoji
jest anđeo riječi
duh koji otvara usta dementnim staricama
tijelima svedenima na čekanje
(da, baš onakvo kakvo zadesi kovčeg na željezničkom kolodvoru):
čekanje u tišini
bez boje i glasa.

„Et in Arcadia ego“
rekla je tog dana Smrt.
„Et in Arcadia ego“
rekao je tog dana anđeo.

sjetila si se toga
godinu dana kasnije
na zalazu jednog drugog ljeta
čitajući stihove koji tako često izgovaraju
angeo
da, baš anđeo s G
dišu tog anđela od gline i zemlje
i znala si opet
u tim trenucima satkanim od žmaraka
da je to isto ono biće
iz sobe tvoje bake
(koja ne zna ni svoje ime, ni dob,
a kamoli tvoje ime,
i zašto joj tako uporno dolaziš u posjetu)
zalutalo u tuđe pjesme.

i kako da sada prezireš anđele
kako da ih ne obojiš po svim tim slojevima žbuke
bojama zemlje otpornima na vapno,
kao oni na Škrilinah, kod Berama,
i uhvatiš ruku pod ruku
ritmom truba, kosa i kosti.



Post je objavljen 24.09.2016. u 15:37 sati.