Pregled posta

ISUS O FORMALIZIRANJU RELIGIJE

Isusovo učenje o formaliziranju religije
Kad religija u narodu dostigne točku duhovne stagnacije i smrti zbog toga što kristalizira istinu u obličju vjerovanja; kad istina postane formulirana kao pogranična linija samoispravne isključivosti umjesto što će služiti kao putokaz duhovnom usmjerenju i napretku, ovakva učenja gube svoju stvaralačku i životonosnu moć i na koncu postaju čisto konzerviran i fosiliziran materijal.

U vezi s porijeklom religioznih tradicija, treba naglasiti najozbiljniju opasnosti povezivanja osjećaja svetosti s nesvetim stvarima, svagdašnjim idejama i svakodnevnim događajima. Istinska religija predstavlja čovjekovu svesrdnu odanost njegovim najvišim i najiskrenijim uvjerenjima.

Isus je više puta rekao svojim apostolima da ni jedna civilizacija ne može dugo opstati nakon gubitka najboljeg dijela svoje religije. I nikad se nije umorio naglašavajući veliku opasnost prihvaćanja religioznih simbola i ceremonija umjesto religioznog iskustva. Cijeli njegov zemaljski život je dosljedno bio posvećen misiji topljenja zamrznutih religioznih obličja u tečne slobode prosvjetljenog života Božjih sinova.

Čemu tolika razlika u našim vjerovanjima ako i mi i vi tvrdimo da služimo istom Bogu?”

Dok svjetske religije imaju dvojno porijeklo – prirodno i obznanjeno – u bilo koje doba i među svim narodima, moguće je identificirati tri različita oblika religiozne odanosti. I ova se tri ispoljenja religioznog poriva sastoje od:

1. Primitivne religije. Poluprirodnog i instinktivnog poriva koji izaziva strah od tajnovitih energija i koji vodi k obožavanju nadmoćnih sila, prvenstveno religija fizičke znanosti, religija straha.

2. Religija civilizacije. Napredujućih relizioznih ideja i običaja civiliziranih rasa – religije uma – intelektualne teologije autoritetom utemeljene religiozne tradicije.

3. Istinske religije – religije otkrivenja. Otkrivenja nadprirodnih vrijednosti, djelomičnog uvida u vječne stvarnosti, letimičnog uvida u dobrotu i ljepotu beskonačnog karaktera Oca na nebu – religija duha ispoljena u ljudskom iskustvu.

Isus nije želio pokazati omalovažavanje prema religiji fizičkih osjetila i sujevjernih strahova prirodnog čovjeka, premda je žalio činjenicu što se tako velika mjera ovog primitivnog oblika obožavanja zadržala u religioznim obličjima inteligentnijih rasa ljudskog roda. Isus je razjasnio bitnu razliku između religije uma i religije duha, naglašavajući da religija uma postoji zahvaljujući svećeničkom autoritetu, dok se religija duha u cjelosti temelji na ljudskom iskustvu. On je razjasnio i slijedeće istine:

Sve dok ljudi ne postanu inteligentniji i civiliziraniji, i dalje će postojati mnogobrojne djetinjaste i sujevjerne ceremonije koje predstavljaju bitno obilježje evolucijskih radnji primitivnih i nazadnih naroda. Sve dok ljudska rasa ne bude uznapredovala do razine višeg i općenitijeg uočavanja stvarnosti duhovnog iskustva, brojni će muškarci i žene nastaviti ispoljavati osobnu sklonost prema ovim religijama autoriteta koje zahtijevaju jedino intelektulno prihvaćanje, nasuprot religijama duha koje zahtijevaju aktivno sudjelovanje uma i duše u pustolovini vjere, prilikom borbe s rigoroznim stvarnostima progresivnog ljudskog iskustva.

Prihvaćanje tradicionalnih religija autoriteta (kao u pravoslavlju/katoličanstvu) predstavlja jednostavan način za čovjekovu potrebu da traže zadovoljstvo u težnji njegove duhovne prirode. Utemeljene, kristalizirane i nepromjenljive religije autoriteta pružaju siguran zaklon kojem se rastresena i smućena duša može prikloniti pred napadom straha i pred mukom nesigurnosti. Ovakva religija zahtijeva od svojih štovalaca, kao cijenu zadovoljstvima i jamstvima koja im pruža, jedino pasivni i posve intelektualni pristanak.

Na zemlji će dugo živjeti bojažljive, uplašene i neodlučne duše koje prvenstveno traže načina da osiguraju duhovnu utjehu, unatoč tome što igranje s religijama autoriteta rezultira kompromitiranjem nezavisnosti njihovih ličnosti, uniženjem dostojanstva njihovog samopoštovanja i doslovnim predavanjem prava na sudjelovanje u najuzbudljivijem i najinspirativnijem ljudskom iskustvu: osobnom traganju za istinom, radošću suočavanja s opasnim intelektualnim otkrićima, odlučno istraživanje stvarnosti osobnog religioznog iskustva, vrhovno zadovoljstvo doživljavanja osobne pobjede aktualnog ostvarenja pobjede duhovne vjere nad intelektualnom sumnjom iskrenim sudjelovanjem u najvišoj pustolovini cijlog ljudskog iskustva – čovjekovom traganju i pronalaženju Boga, za sebe i od sebe.

Religija duha podrazumijeva napor, borbu, sukob, vjeru, odlučnost, ljubav, odanost i napredak. Religija uma – teologija autoriteta (pravoslavna i katolička) – zahtijeva vrlo malo ili ni malo napora od svojih službenih poklonika. Tradicija predstavlja sigurno utočište i lagodan put svim bojažljivim i nesvesrdnim dušama koje instinktivno bježe od borbe duha i mentalne nesigurnosti puta vjere u smionoj pustolovini krstarenja morima neistražene istine u potrazi za udaljenim obalama duhovnih stvarnosti koje otkriva progresivni ljudski um i koje doživljava evolucijska ljudska duša.

I Isus dalje reče: “U Jeruzalemu, religiozne vođe su formulirale različite doktrine svojih tradicionalnih učitelja i proroka iz starih doba koja su bila obilježena utemeljenim sustavom intelektualnih vjerovanja, religiju autoriteta. Ovakve se religije jedino obraćaju ljudskom umu. A mi se sada spremamo stupiti u smrtonosni sukob s ovakvim religijama kako se upravo spremamo hrabro proglasiti novu religiju – religiju koja nije religija u suvremenom smislu ove riječi, religiju koja se prvenstveno obraća božanskom duhu moga Oca koji živi u ljudskom umu; religiju koja temelji svoj autoritet na plodovima prihvaćanja onog šte se zasigurno treba pojaviti u osobnom iskustvu svih koji istinski i zbiljski postaju vjernici u istine ove više duhovne zajednice.”

Pojedinačno pokazujući na svakog od dvadeset četvorice apostola, Isus reče: “I koji od vas sada želi poći ovim lakšim putem povinovanja utemeljenoj i fosiliziranoj religiji, kako je tumače Farizeji u Jeruzalemu, umjesto što će proći kroz patnje i progone koji prate misiju proglašenja bolje staze ljudskog spasenja istovremeno ostvarujući zadovoljstvo samostalnog otkrića ljepote i stvarnosti živog i osobnog iskustva u vječnim istinama i vrhovnim veličanstvima nebeskog kraljevstva? Jeste li bojažljivi, blagi i naklonjeni lagodnostima? Da li se bojite predati svoju budućnost u ruke Boga istine, čiji ste sinovi? Osjećate li nepovjerenje prema Ocu, čija ste djeca? Namjeravate li se vratiti lagodnoj stazi sigurnosti i intelektualnog utemeljenja koje obilježava religiju tradicionalnog autoriteta, ili se spremate zasukati rukave i poći zamnom u nesigurnu i mukotrpnu budućnost proglašenja novih istina religije duha, nebeskog kraljevstva u ljudskim srcima?

Vi ste se izdvojili od onih svojih bližnjih koji su se odabrali zadovoljiti religijom uma, koji traže sigurnost i konformnost. Odlučili ste odustati od svojih osjećaja autoritativne sigurnosti kako bi prihvatili uvjerenja duha pustolovne i progresivne vjere. Usudili ste se protestirati protiv mukotrpnog ropstva u korist institucionalne religije i odbacili ste autoritet zabilježenih tradicija koje se trenutno smatraju Božjom riječi. Naš je Otac uistinu govorio kroz Mojsija, Elizeja, Izaiju, Amosa i Hošeu, ali on nije prestao upućivati riječi istine svijetu nakon što su ovi stari proroci završili svoja učenja. U mog Oca nema pristranosti prema rasama ili generacijama i on neće podariti istinu jednoj generaciji i uskratiti istinu od drugih generacija. Ne činite grešku tako što ćete zvati božanskim ono što je u cjelosti ljudsko, ili što nećete opaziti riječi istine zato što ne dolaze iz tradicionalnih izvora takozvanog nadahnuća.

Ja sam vas pozvao da se ponovo rodite, da se rodite od duha. Pozvao sam vas da izađete iz tame autoriteta i bolećive snenosti tradicije i da kročite u transcendentno svjetlo mogućnosti ostvarenja najvećeg mogućeg otkrića koje ljudska duša ikad može učiniti – blaženog isksutva koje čovjek doživljava nalazeći Boga u sebi i od sebe, i u vidu činjenice svog osobnog iskustva. I na ovaj način možete preći iz smrti u život, od autoriteta tradicije do iskustva poznavanja Boga; ovako ćete preći od tame do svjetla, od baštinjene vjere svoje rasne grupe do osobne vjere; i ovako ćete uznapredovati od teologije uma koju su vam ostavili naši preci, do istinske religije duha koju gradite u svojim dušama kao vječno obdarenje.

Vaša će religija doživjeti preobražaj od čisto intelektualnog vjerovanja u tradicionalni autoritet, do stvarnog iskustva žive vjere koja ima sposobnost spoznaje stvarnosti Boga i svega što se tiče Očevog božanskog duha. Religija uma vas veže beznadno u prošlost; religija duha u sebi nosi progresivno otkrivenje koje vas zauvijek navodi u smjeru viših i svetijih postignuća u duhovnim idealima i vječnim stvarnostima.

Dok vam religija autoriteta trenutno može pružiti osjećaj utemeljene sigurnosti, ovo vas prolazno zadovoljstvo košta vaše duhove slobode i religiozne nezavisnosti. Moj Otac ne traži kao cijenu ulaska u nebesko kraljevstvo da čovjek prihvati vjerovanje u stvari koje smatra duhovno neprihvatljivim, nesvetim i neistinitim. Vi ne morate uznemiriti vlastite osjećaje milosti, pravde i istine kako bi se podvrgli jednom zastarjelom sustavu religioznih obličja i ceremonija. Religija duha zauvijek čovjeku pruža slobodu praćenja istine, gdje god vas upravi usmjerenje vašeg duha. I sami možete suditi – možda ovaj duh podaje ovoj generaciji nešto što druge generacije nisu htjele čuti?

Neki od ovih lažnih religioznih učitelja nastoje odvući gladne ljudske duše u tamnu i udaljenu prošlost i tamo ih ostaviti! I tako je ovim nesrećnim osobama suđeno da budu prestravljene svakim novim otkrićem, dok ih istovremeno poražava svako novo otkrivenje istine. Kad prorok reče: “ On će biti u savršenom miru čiji je um ostao uz Boga“ on nije ispoljavao čisto intelektualno vjerovanje u autoritativnu teologiju. Ovaj je čovjek sa znanjem istine pronašao Boga; on nije jednostavno govorio o Bogu.

Upozoravam vas da prestanete stalno citirati stare proroke i slaviti heroje Izraela, već da umjesto toga nastojite postati živi proroci Svevišnjega i duhovni heroji dolazećeg kraljevstva. Ne mora biti pogrešno ukazati poštovanje vođama koje su u prošlosti poznavale Boga, ali zašto bi na ovaj način žrtvovali vrhovno iskustvo ljudskog iskustva: pronalaženje Boga za sebe i poznavanje Boga u svojim dušama?

Svaka ljudska rasa ima jedinstveno gledište ljudske egzistencije; Stoga religija uma uvijek mora biti vjerna ovim različitim rasnim gledištima. Religije autoriteta nikad ne mogu ostvariti podudaranje gledišta. Ljudsko jedinstvo i bratstvo jedino može nastati kao rezultat vrhovnog obdarenja religije duha. Dok rasni umovi mogu biti međusobno različiti, u cijelom ljudskom rodu živi isti božanski i vječni duh. Nada ljudskog bratstva jedino može biti ostvarena nakon što sve religije uma i autoriteta postanu nadahnute i nadkriljene ujedinjujućom i oplemenjujućom religijom duha – religijom osobnog duhovnog iskustva.

Dok religije autoriteta mogu podijeliti ljude i savjesno ih staviti na protivne strane, religija duha iz dana u dan sve više privlači ljude jedne drugima navodeći ih da pokažu suosjećajno uzajamno razumijevanje. Religije autoriteta zahtijevaju suglasnost vjerovanja, što je nemoguće ostvariti s obzirom na suvremene svjetske okolnosti. Religija duha zahtijeva jedino jedinstvo iskustva – suglasnost sudbine – u cjelosti dopuštajući različitost mišljenja. Religija duha zahtijeva jedino suglasnost uvida, a ne suglasnost gledišta i stanovišta. Religija duha ne zahtijeva jednolikost intelektualnih gledišta, već jedino jedinstvo osjećaja duha. Religije autoriteta s vremenom postaju kristalizirane u beživotna kreda; religija duha prerasta u rastuću radost i slobodu oplemenjujućih djela suosjećajne i milostive službe.

Ali pazite, ni jedan od vas ne smije pokazati prezir prema djeci Abrahama zato što su postala žrtvama ovog zlog razdoblja tradicionalne neplodnosti. Naši su se očevi posvetili neumornoj i strastvenoj potrazi za Bogom, i pronašli su ga onako kako ga nije pronašla ni jedna ljudska rasa od doba Adama, koji je bio upoznat s ovim pitanjima kako je bio Božji Sin. Moj Otac poznaje i priznaje dugu i neumornu borbu Izraela, sve od Mojsijevog doba, u cilju potrage i poznavanja Boga. Kroz mnoge napaćene generacije, Židovi nisu prestali s radom, naporom, crnčenjem i podnošenjem patnji i bolnih iskustava neshvaćenog i preziranog naroda, kako bi mogli prići bliže otkriću istine o Bogu. I unatoč svim Izraelovim porazima i spoticajima, naši su očevi korak po korak, od Mojsija do Amosa i Hošea, cijelom svijetu postupno otkrili jasniju i istinitiju sliku vječnog Boga. I tako je pripravljen put još većem otkrivenju Oca koje ste vi pozvani posvjedočiti.

Ne zaboravite da postoji samo jedna pustolovina koja donosi veće uzbuđenje i zadovoljstvo od čovjekovog nastojanja da otkrije volju živog Boga, a to je vrhovno iskustvo iskrenog nastojanja da učini istu ovu božansku volju. I ne zaboraavite da Božja volja može biti izvršena u okviru svih zemaljskih profesija. Nije istina da su neka zvanja svjetovna, a druga sveta. Sve je sveto u životima onih koji slijede upravu duha; što znači da se pokoravaju istini, da ih oplemenjuje ljubav, da ih vodi milost i da im upravlja poštenje – pravednost. Duh koji će doći od mene i mog Oca nije jedino Duh Istine, već je i duh idealističke ljepote.

Morate prestati tražiti Božju riječ jedino na stranicama starih zapisa teološkog autoriteta. Oni koji su rođeni od duha moraju biti u stanju opaziti Božju riječ nezavisno od njezinog porijekla. Ne trebate odbaciti božansku istinu zbog toga što naočigled dolazi iz ljudskog izvora. Mnoga vaša braća u svojim umovima prihvaćaju teoriju o Bogu, dok duhovno nisu u stanju prepoznati prisutnost Boga. I upravo iz ovog razloga često naglašavam da čovjek najlakše dostiže nebesko kraljevstvo ako se povrati i poprimi duhovni stav malog djeteta. Ovim ne preporučujem da ljudi poprime djetinju mentalnu nezrelost, već prije duhovnu jednostavnost ovakvog lakovjernog djeteta koje je puno povjerenja. Nije tako bitno što ćete poznavati činjenicu Boga, koliko je bitno što ćete unaprijediti svoju sposobnost da osjetite Božju prisutnost.

Nakon što počnete pronalaziti Boga u svojoj duši, s vremenom ćete ga početi opažati i u dušama drugih ljudi, te na koncu u svim stvorenjima i cijeloj tvorevini svemoćnog svemira. Ali kako se Otac može pojaviti kao Bog vrhovnih odanosti i Božanskih ideala u dušama ljudi koji posvećuju tako malo ili ni malo vrmena pažljivoj kontemplaciji ovakvim vječnih stvarnosti? Dok um ne predstavlja sjedište duhovne prirode, on zasigurno predstavlja vrata koja k njoj vode.

Ali bilo bi pogrešno pokušati dokazati drugim ljudima da ste našli Boga; dok ne možete svjesno proizvesti valjanog dokaza ovoj činjenici, postoje dva čvrsta i moćna dokaza činjenici vašeg poznavanja Boga, a to su:

1.Plodovi Božjeg duha koji se ispoljavaju u vašem svakodnevnom životu.

2.Činjenica da cijeli vaš životni plan pruža čvrsti dokaz tome da ste bezrezervno riskirali sve što jeste i sve što imate, u pustolovini preživljavanja smrti nadajući se da ćete naći Boga vječnosti čiju prisutnost imate priliku osjetiti za života u vremenu.

Ne zaboravite, moj Otac reagira i na najslabiji treptaj vjere. On bilježi i fizičke i sujevjerne emocije primitivnog čovjeka. I u slučaju onih časnih ali bojažljivih duša čija vjera ne predstavlja ništa više od intelektualne suglasnosti pasivnom stavu suglasnosti s autoritativnim religijama, Otac uvijek pažljivo štuje i podržava čak i sva ova čovjekova slabašna nastojanja da posegne za njim. Ali od vas koji ste primili poziv da napustite tamu i da uđete u svjetlo, očekujem da vjerujete cijelim svojim srcem; vaša će vjera dominirati nad spojenim stavovima vašeg tijela, uma i duha.

Vi ste moji apostoli i u vašem slučaju religija ne smije postati teološki zaklon kojem možete pribjeći kad se nađete suočeni s okrutnim stvarnostima duhovnog napretka i idealističke pustolovine; vaša religija prije treba postati činjenica stvarnog iskustva koja dokazuje da vas je Bog pronašao, idealizirao, oplemenio i produhovio i da dobrovoljno pristupate vječnoj pustolovini pronalaženja Boga koji vas je ovako pronašao i učinio svojim sinom.


Post je objavljen 22.09.2016. u 22:23 sati.