Marketing
VJERNOST - Duhovnost i odnos
VJERNOST – Duhovnost i odnos
Sai Baba govori O ODNOSIMA
Pri svemu što sam do sada rekao, pojam vjernosti nameće se sam po sebi – pri tome je izlišno pitanje je li vjernost važna odnosno nužna.
Božanski Red, koji Ja zastupam, kaže: imaj u svojem životu jednog partnera i budi mu vjeran na sve tri razine, na duhovnoj, na duševnoj i na tjelesnoj. To je jedini put sreći u braku.
To ne znači da ljudi nakon gubitka svoga partnera ne bi još jednom mogli stupiti u brak ako to žele. Sasvim suprotno, mnoge ohrabrujem na taj korak jer mnogi vrlo teško podnose samoću te im ona može čak i naštetiti. Ono što Ja mislim, to je da prvi odnos nosi u sebi sve mogućnosti koje neki kasniji može steći tek uz velike poteškoće, ako ikako.
Vjernost prema partneru
Kako većina ljudi životnoga partnera izabire u dvadesetim godinama života, oni to rade u dobi u kojoj je duša još vrlo podatljiva i podložna utjecajima. Iskustva koja se tada stječu duboko se utiskuju, oblikuju čovjeka i prate ga cijeli život. Neka kasnija veza morat će živjeti s tim sjećanjima i slikama. To može biti vrlo plodno za pojačano sazrijevanje obaju partnera. Isto tako, to može dovesti i do određena distanciranja koje se osjeća kao nešto strano, zbog čeka se značenje starih slika – posebno kada postanu jasnije zbog vremenskog razmaka – može još više pojačati.
Ovdje se naravno postavlja pitanje vjernosti. U kolikoj mjeri i koliko dugo npr. smije jedan partner u novoj vezi žaliti za prošlim odnosom? Kada je to korisno, a od kojega trenutka mu ometa upuštanje u novu situaciju?
Ovdje je nova otvorenost donijela mnogo pozitivnoga. Partneri danas govore mnogo otvorenije o svojim osjećajima, svojim problemima i slabostima. To je vrlo važno jer stvara prisnost koja proizlazi iz vrlo intenzivne i osobne razmjene.
Ta je otvorenost međutim dosegnula svoju granicu ako onaj tko o sebi priča to čini na račun onoga tko sluša. Evo jednoga primjera. Neki je muškarac oženio ženu koja je u automobilskoj nesreći izgubila supruga kojeg je jako voljela. Njezin sadašnji suprug bio je odavno zaljubljen u nju. On je međutim njoj postao zanimljivim tek onda kada je u svojoj tuzi za prvim mužem počela tražiti oslonac.
Već je i takvo stajalište bilo pogrešno. Ona se u svojoj nutrini još uopće nije odijelila od svoga prvog supruga, a već se vezala uz drugoga. Time je prekršila vjernost prema obojici. Prema prvome zato jer se okrenula drugom dok je još žalila za njime. Drugom, zato što se upustila u odnos s njime, iako je u nutrini još bila vezana za prvoga. Drugim riječima: ona je iskoristila drugog da bi zaboravila prvoga. To je bila velika pogreška, jer drugi suprug nije bio izabran zbog sebe samog, nego tek kao sredstvo jednoj određenoj svrsi. Zato je prvi muž bio gotovo stalno prisutan u novoj vezi. A on tu nije imao što tražiti jer cilj jednoga braka nije da žena bude istodobno u vezi s dvojicom muškaraca!
Umjesto da stupi u novu vezu, žena je utjehu trebala potražiti drugdje, kod prijatelja, obitelji, terapeuta ili svećenika. Ona je trebala u potpunosti zaključiti jedan odnos i tek tada započeti drugi. Zbog toga što to nije učinila, došlo je do druge pogreške: ona je u prikrivenom ili otvorenom obliku uvijek nanovo davala do znanja kako joj teško pada zaboraviti prvoga muža. Kako ju je sadašnji suprug volio, a pod ljubavlju podrazumijevao i podnošenje svega, on je to strpljivo slušao. To je tako išlo neko vrijeme, tada je sebi potražio prijateljicu i rastao se od svoje žene.
Što je taj čovjek time pokazao? Da je bio vrlo sličan svojoj ženi. On je nju oženio usprkos tome što ona u svojoj nutrini još uopće nije bila slobodna i time spremna za novi brak. On je slušao njezine tužaljke ne objasnivši joj kako on nije taj kome se treba obratiti, a na kraju se ponio isto kao i njegova žena, stupivši u novu vezu umjesto da unese jasnoću u postojeću. On je sve svoje probleme ponio sa sobom u novu vezu. Išao je od jedne žene do druge ne pojasnivši sebi što on ima naučiti, što je on trebao dati svojoj ženi da bi se mogla osloboditi vezanosti za prvoga muža. Umjesto toga, napustio ju je zbog druge osobe, tj. ostavio praznih ruku. Time je žena izgubila dva muža na tragičan način. Jednoga zbog automobilske nesreće, drugoga zbog nesretne komunikacije. Nakon te nove povrede ostala je sama i pustila da vrijeme zacijeli rane. Zatim se udala za trećega muškarca i postala sretna. Ta je žena svojim primjerom pokazala kako djeluje Kozmički zakon, koji čini da pojedincu nije moguće zaobići njegove „domaće zadaće“. Ako je potrebno da nešto naučiš, tada tome ne možeš trajno izbjeći. Prije ili poslije okolnosti će se tako postaviti da ne ćeš moći učiniti ništa drugo, nego se suočiti s onim što imaš naučiti.
Vjernost samome sebi
Cilj vjernosti samome sebi jest u tome da naučiš ono što trebaš naučiti. Ovaj je svijet uređen na takav način da uvijek nailaziš na lekcije koje su najprikladnije da sve više upoznaš samoga sebe. Prihvaćanje tih lekcija i izvlačenje osobnih zaključaka iz njih, to je akt vjernosti sebi samome. Vjernost sebi samome koju sve više i više razvijaš, ne samo da je odlučujuća za tvoj razvoj već i za to da možeš biti vjeran drugima.
Mnogi nisu vjerni svom partneru zato što ne mogu biti vjerni samome sebi. Taj nedostatak vjernosti prema sebi samome dolazi do izražaja u nedostatku osjećaja osobne vrijednosti. Mnogi koji prekrše bračnu vjernost učine to zato što misle da će im neka druga veza pružiti ono što im toliko nedostaje: osjećaj da su „netko“ i da su poželjni.
To je međutim u najvećoj mjeri krivi put za stjecanje osjećaja osobne vrijednosti. Na kraju takvih puteva nalaze se krhotine i mnoge suze, a nerijetko i još veći nedostatak osjećaja osobne vrijednosti.
Nedostatak vjernosti sebi samome danas je velik i k tome vrlo raširen problem. To je jasno vidljivo i u politici. Koliki ministri i predsjednici imaju afere i ljubavnice, koliko se njih rastaje od žene da bi živjeli s nekom drugom itd. Pri tome je zanimljivo da su na sličan način nevjerni i prema svojim biračima, odnosno građanima koje zastupaju. Kako bi drukčije i moglo biti, ta oni su u prvom redu usmjereni na zadovoljavanje osobnih interesa, odnosno na to da budu ponovno birani. Sve drugo za njih je prilično sporedno. No jesu li stvarno usmjereni na svoje interese, pitam se. Naravno da ne jer oni svoje interese isto tako slabo poznaju kao i sebe same. Zato lutaju i čine jednu pogrešku za drugom, a na kraju su iznenađeni kada ih stignu posljedice njihova ponašanja i kada sramotno moraju napustiti svoje položaje. Upravo kod političara postaje jasnim što Ja podrazumijevam pod vjernošću. Vjernost je nedjeljiva. Muškarac ne može biti nevjeran ženi, a vjeran svome zanimanju. Da bi mogao biti nevjeran ženi, on mora ili zapostaviti dijelove vjernosti prema sebi ili oni nisu razvijeni. K tome dolazi još i to da uz nevjeru (gotovo) uvijek ide i laž. Laži ima raznih, one obično glase „duga sjednica“, „službeno putovanje“, „pivo s kolegama“ itd. Tko drugima laže, taj laže i sebi samome, jer njegovo istinsko Sebstvo traži istinu i jasnoću, zato što je to njegovo određenje. Ako lažeš, tada često uvjeravaš samoga sebe jer ne pitaš kako može biti dobra situacija koja te navodi da lažeš, i kakvu ti uslugu čini laž. Kada bi bio iskren, morao bi priznati samome sebi da varaš i svoju ženu i svoju ljubavnicu zato što varaš samoga sebe, da sebi samome nisi vjeran, uvjeravajući se u nešto što je laž. Onaj međutim tko nije vjeran samome sebi, ne može postati sretnim – niti sam sa sobom, ni s drugima. To znači, onaj tko vara druge, vara samoga sebe, a time i svoju sreću. To je uvijek tako i ako pogledaš oko sebe otvorenih očiju vidjet ćeš kako se to uvijek iznova potvrđuje.
Ja sam odabrao primjer s muškarcima političarima zato što muškarci imaju većih problema s vjernošću nego žene. Jako dobro znam kolike su žene danas nevjerne. Usprkos tome to je više muški nego ženski problem, koji je samo zato danas i u žena raširen jer je duh vremena muški.
Muškarci imaju većih teškoća s vjernošću zato što su u tako velikoj mjeri usmjereni na seks. Muškarac u najdubljoj dubini svoga bića stalno juri za bilo kakvim seksualnim doživljajima, najradije s bezbroj različitih žena. A kada mu to i uspije, opet nije zadovoljan. Zato je duhovno usmjerenje za muškarca ne samo važno već presudno. Muškarci bi trebali stalno imati na usnama Ime Božje. Naravno da ga ne trebaju „mrmljati“ sami sebi, nego biti u sebi usmjereni na Boga kroz namasmaranu. Muškarac naime nema tako jak seksualni nagon zato da bi bezbrojnim ženama najprije dao nadu, a zatim ih razočarao, već zato da bi svoju seksualnu snagu uporabio kao sredstvo za približavanje Bogu i da bi kroz Njega donio sreću ovome svijetu.
Vjernost muškarca Bogu, sebi samome i svojoj ženi trebala bi doći do izražaja na taj način da vođen svojim idealima bude djelatan u svijetu. Cilj muškarca, tj. njegova vjernost prema sebi samom, sastoji se u tome da djeluje u svijetu, nastojeći ga učiniti boljim. Ako je na takav način vjeran sebi, njegov će rad sa sigurnošću biti nagrađen srećom i zadovoljstvom.
Vi ne vjerujete u sve to zato što vjerujete samo u materijalno. Vi se klanjate zlatnom teletu što se zove novac i mislite da je on univerzalno sredstvo protiv svih bezbrojnih teškoća i bolesti. Zato jurite za ovim navodnim univerzalnim lijekom s pomoću svih zamislivih sredstava i ne ustežete se čak ni od neistine, laži i prijevare. A kada ste napokon nakupili dosta novca, ustanovljavate da niste sretniji, nego prije nesretni. U vezi s time je zanimljivo da se usprkos svim tim negativnim iskustvima i dalje držite svojega mita koji glasi „novac čini sretnim“.
Zato se odreci svoje nevjere prema sebi samome. Priznaj sebi kako si do u dubinu duše nesretan. Pogledaj toj istini u oči i učini presudni korak koji će te dovesti do vjernosti samome sebi.
Sve dok se svijet nalazi u tako strahovitom stanju, muškarci se moraju pitati što rade, odnosno što propuštaju raditi, kako se odnose prema odgovornosti koju imaju prema ženama, djeci, zajednici i prema zemlji u kojoj žive.
A žene? Kako stoji s vjernošću žena prema njihovih muževima? Jesu li svjesne zadaće koju su preuzele na sebe odgojem svoje djece? Jesu li vjerne toj zadaći? Je li im uopće jasno da kroz odgoj djece oblikuju društvo sutrašnjice?
Od odlučna je značenja također da žene postanu nevjerne mužu na taj način da se posvete jedino djeci. Postoje žene koje su svome mužu krajnje nevjerne jer on pored djece ne igra više nikakvu ulogu u njihovu životu.
Ovakvo držanje brzo uništava brak, a zatim se raspada i obitelj.
Zato žena sebe treba uvijek pitati daje li svome mužu mjesto u obitelji koje mu pripada: voli li ga i poštuje onako kako i sama želi biti voljena i poštovana. To ne znači da žena ne može i ne smije braniti svoju djecu od nepravednog oca. Ali mora se istodobno pitati, je li možda svome mužu ne predbacuje nepravednost koju ona živi prema njemu.
S obzirom na vjernost, žena se također mora pitati je li osim svome mužu vjerna i sebi na način da vidi i doživljava Boga kao svog pratioca i shvaća li da joj jedino njezin odnos prema Bogu daje mogućnost da razvije i sačuva svoju nježnost.
Vjernost između dvoje partnera samo je dio vjernosti o kojoj je riječ pri oblikovanju društva.
No po vjernosti između muškarca i žene postaje vidljivo u kolikoj su mjeri oboje razvili vjernost prema sebi, prema Bogu i prema svijetu u kojem žive.
Muškarci i žene sebi nisu vjerni jer više nisu vjerni nikome. Političari, znanstvenici, poslovni ljudi, namještenici – svi oni primarno, da ne kažem isključivo, misle na svoje interese. Za druge jedva da još imaju mjesta, ako uopće ima. Nesalomljiva vjernost danas je postala pojmom koji se ne živi. A ako vjernost više nije nesalomljiva, lome se najprije odnosi, a zatim se slama i društvo.
Vjernost između muškarca i žene zbog toga je od odlučna značenja jer kozmička formula glasi: jedan Bog, jedan partner, jedna obitelj, jedno društvo. Zato gledaj na vjernost partneru uvijek kao na znak tvoje vjernosti samome sebi i svome Sebstvu.
Dijeliti vjernost jednu od druge nije drugo, nego umjetan čin koji u stvarnosti ne postoji. Postoji samo jedna vjernost, i ona je nedjeljiva. Isto kao što si i ti sam nedjeljiv. Jedan Bog. Jedan čovjek. Jedan partner. Jedno društvo. Jedan svijet.
Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html
Post je objavljen 22.09.2016. u 11:11 sati.