Situacija je naoko mirna i staložena, ali zapravo je vrlo nepredvidljiva, a ja potpuno prazan. Iako okruženje nije idealno, trebao bih skupiti Energiju. U sebi nemam dovoljno Magije čak ni za postaviti zaštitu, a zasigurno ne bih želio zaglaviti kao u Londonu.
Zabranjena čarobnjačka šetnja najbolji je odabir. Klasičnim načinom skupljanje traje sve dok se vrtlozi ne napune, dakle nedefinirano, dok u čarobnjačkoj šetnji traje relativno kratko, a štoviše - proces se može prekinuti bez da su vrtlozi napunjeni do kraja.
Nestalnost je česti problem šetnje - nekada se može ući u Vilinski Svijet, drugi put ne, a to ne ovisi o meni i Vještini, već o tome kako su posložene frekvencije velova oko Energije. Uz to, odluke koje čovjek donosi tijekom tog procesa nisu uvijek srazmjerne sa stanjem stvari u materijalnoj stvarnosti, niti vrijeme teče istim tijekom.
Šetnja nije već stoljećima zabranjena bez razloga, zaista je opasno šetati tim prostanstvima. Ali, Gabriel je kroz duge godine dobro proučio svjedočanstva starih čarobnjaka, uočio rizike, minimalizirao opasnosti i mnogo se puta sretno i brzo vratio zahvaljujući svojoj Vještini.
"Pero, poći ću do druge stvarnosti."
"Mogu li i ja s tobom?"
Dobro zna da to ne ide tako i da bi morao trenirati godinama, ali često pokuša.
Osmjehnem se, "Netko mora čuvati moje tijelo."
"Ideš skupiti Energiju?" upita.
"Da..."
"Koliko te neće biti? Četrdesetak dana?" uplaši se Pero.
"Vratit ću se najkasnije sutra predvečer", odvratim.
"Tu sam, ne brini za tijelo", umireno kaže, okrene leđa vatri da se bolje ugriju pa me upita, "A zašto tu kraću varijantu nismo koristili u Alpama?"
"Jer je daleko riskantnija od regularne."
"Ali ako je tako brza, mogao si otići i vratiti se dok smo bili u nekoj od spilja. Radilo nam se o životima..."
Namignem mu.
"Ti si unaprijed znao da ćemo se spasiti?" upita.
"Kakav bih to bio čarobnjak da u takvoj situaciji nisam uzeo u obzir sve parametre?"
"Ali, zašto mi nisi rekao da ne trebam brinuti?"
"Bi li se onda borio do posljednjeg atoma snage, napredovao, učio, ubijao zvijeri...?"
Pero se zamisli i napući usne.
"Vjerojatno ne."
"Zato čuješ ono što moraš čuti da bi radio ono što trebaš kako bi Energija kroz tebe ispunila tvoju sudbinu."
"Ali..."
"Nema 'ali' u tim stvarima, stari moj. Sve je isprepleteno, a kada onaj tko ne vidi frekvencije djeluje s točke poznatog ishoda, Energija mijenja parametre koji određuju rasplet budućnosti."
Pero utihne. Možda je shvatio cikličku povezanost znanja i neznanja budućih događaja s ostvarenjem zacrtane sudbine, a možda i nije.
Nastavim, "Profani čovjek ima svjesnu ili nesvjesnu tendenciju svojim materijalnim proračunatim željama ometati Energiju u njenim tijekovima. To mijenja postavke, okreće ishode i zapravo samo dokazuje da znanje o budućim događajima nije za bilo koga."
Norman me pogleda, potvrdno zaklima glavom, ugasi aplikaciju, spremi mobitel u džep i zagleda se prema sjeveru. Duboko se zamisli nad time što sam ispričao Peri.
"Zato su proročanstva uvijek nejasna?" upita Pero.
"Da."
Vatra potpuno preuzme moju pozornost. Još stignem vidjeti kako sijeda starica uljudno pokuša bezuspješno započeti razgovor s Normanom, onda mi oči izgube fokus, a tijelo se ugodno ukoči.
Energije su pravilno posložene, prolaz je otvoren. Preko mene, iznenada se prevali val...
Post je objavljen 22.09.2016. u 10:01 sati.