Pregled posta

golly&bossy uživaju u cvijeću

Dragi Klingoncy,

Dok Vi šetate po Firenci i divite se svjetski poznatim umjetničkim djelima, mi pomalo po starinsku oremo na otočnim njivama kulture i usput upijamo zrake kasnoljetnog sunca. Pitala nas je danas na kafi prijatejica i obožavateljica gollyh&bossyh Linda iz Londona da kako ništa ne pišemo u zadnje vrime, a njezina ogromna strast za životom, putovanjima, pletenjem i postolima upakirana u šareni outfit (ljubičaste rebatinke, narančasta šminka, dvi superkul šarene marame oko vrata, narančasti ruksak i stara crna pony bicikla) potakla nas je pisanje. I ne, nećemo pisat o arhitekturi niti o postolima. Nećemo pisat ni o proteinskoj dijeti ni o robi niti o kompliciranim međuljudskim odnosima. Odlučili smo se za jedan post o cvijeću kojeg često fotografiramo bez nekog unaprijed određenog koncepta, ali pri tome se uvijek osjećamo lipo i osjećamo da će svaka fotka koju napravimo jedan dan nać svoje misto u nekoj široj slici. I eto. Linda. London. Firenca. Marame. Rasprave oko jednog stiha pjesme Arctic Monkeys. Otok sa svim svojim sezonskim mijenama. I shvatili smo da smo u zadnjih par godina fotografirali cvijeće na različitim mjestima na otoku u razna godišnja doba i na mjestima koja su nam posebno draga, a svaki cvit budi drugačije emocije, asocijacije i sjećanja.

Evo npr. bosiljak. Ko ne bi slika bosiljak u šarenemu pitaru-teći koja stoji na bačvi ispred jedne zapuštene štale?



Dok gledamo ovu sliku, miriše bosiljak. I odma nam je pa napamet Dida koji je uvik voli imat komad bosiljka iza uha dok je radi u radioni oko drva ili dok je bi u lozju. Fotkali smo bosiljak u štradici kroz koju smo uvik prolazili kad smo išli u školu. I tu smo uličicu zvali "Selo". Jer tamo su bile kokoši i tovar i sve je bilo puno cvića u tećama. I uvik smo volili tamo prolazit. I danas redovito tamo prolazimo i uvik nam je gust jer uličica ima starinski štih i susidi žive u bar prividnom zajedništvu i druže se ispred kuća uz pletenje, vezenje i ćakulice. Uvik volimo proć kroz naše "Selo".

Ovo je tigrasti ljiljan i raste u našemu vrtlu u Lumbardi. Kad procvate prvi tigrasti ljiljan znači da je popravo upeklo lito i da je afitavanje u punemu jeku i da će proć još puno vrimena dok malo počinemo. Ipak, volimo tigrasti ljiljan jer je egzotičan i kad nam dođu prijatelji iz dalekih krajeva imamo im što poklonit da stave u vazu, ali problem s ovim cvitom je što s njega ispada narančasti prah koji se teško skida s kože ili robe pa nam to malo ide na živce. Ovaj cvijet kratko cvate. U vazi dura još i manje. Ali narančastog praha nikako se riješit. Ali nije li takva i većina zanimljivih ljudi? Kratko stoje na jednom mjestu, a ostavljaju tragove koje nije lako skinut. I taman kad pomisliš da ih nisi vidi stoljećima, eto ih opet na vratima ili u vrtlu.




Još jedan lijepi cvijet iz porodice ljiljana. Zvjezdasti ljiljan. Puno je postojaniji od tigrastog. I idealan je za svečane bukete i stolne aranžmane. Prava zvijezda ljetnih gozbi i druženja, ali lijepo je pokloniti i samo po jedan primjerak dragim prijateljima i kolegama bez nekog posebnog razloga. Podiže atmosferu u svakom interijeru gdje zasja poput malog sunca makar bio u neuglednoj vazi ili čaši siromašnog kulturnjačkog ureda gdje danima unosi pozitivu i emanira dobru energiju.



A sad pogledajte još jedan ljiljan. Ovo je tzv. pješčani ljiljan. Na otoku ga zovu Žilj i raste na pješčanom tlu u Lumbardi. Najčešće ga nalazimo na plaži Pržina i oko crkvice Sv. Križa koja se nalazi usred plodnih lumbarajskih vinograda. Opojnog je mirisa koji se širi u ljetna predvečerja i podsjeća nas na Sandu i Valeriju i njihove čarobne "Priče iz dva škafetina". Žilj ne treba brat i nosit doma. Dovoljno je šetat po prirodi i uživati u njegovoj čistoj bjelini i opojnom senzualnom mirisu. Koja ubojita kombinacija!



Svakako ovom postu treba pridodati i jestive biljke koje imaju cvjetove. Evo npr. motar. Raste po stijenama na cijelome otoku, a ova fotka nastala je nedavno na predivnom otočiću Stupe koji se smjestio između otoka Majsana i Pelješca. Dok smo čekali da nam u restoranu na Stupama pripreme riblje delicije, divili smo se ljepoti minijaturnog otoka i njegovoj škrtoj, ali postojanoj vegetaciji. Motar je omiljena mediteranska delicija o kojoj je već bilo riječi u našim postovima, a česti je gost na našem tanjuru i stalni stanovnik mnogih otočnih smočnica i frižidera. Teglice s motrom otočani ponosno poklanjaju prijateljima i nude gostima.



Evo još jedan lijepi cvijet u otočnoj gastro ponudi. Cvijet tikve! Osim što ga je lijepo vidjeti u svakom vrtu, odličan je za jesti. Mi ga obično pobrašnimo, dodamo jaje i mrvicu soli i frižemo u maslinovom ulju. Vrhunska ljetna delicija!



Ono što je zaista lijepo na našemu otoku, to je briga za grobove pokojnika. I naši otočani jako paze da su grobovi uredni i redovito nose cvijeće svojim najmilijima. Ponekad se cvijeće kupuje i nose se gotovi cvjetni aranžmani, ali najčešće se nosi domaće cvijeće iz vlastitog vrta. Evo jedan divan buket kojeg je naša susida s ljubavlju ubrala za svoje pokojnike. Ima tu svega iz proljetnog cvjetnog repertoara: zumbuli, nekoliko vrsta frezija, kozlac i tulipani. Ne moramo posebno isticat da sve božanski miriše!



Kad je proljeće na vrhuncu i kad se u zraku već počne osjećat dolazak ljeta, u našemu selu na otoku cvatu ruže. Susidi se takmiče čiji su grmovi ruža bogatiji i ljepši, intenzivno zalijevaju vrtove, a onda kolektivno kukaju kako su veliki računi za vodu. Obožavamo taj uvijek isti scenarij i miris ruža koji ulazi kroz prozor već u rano jutro i uvijek iste razgovore susjeda o puževima, insektima i mačkama koje gaze po vrtlu i remete teško postignuti sklad cvijetnjaka i povrtnjaka u ograničenim gabaritima malih vrtova u kojima se s godišnjim dobima izmjenjuju kapulice, salata, blitva, petrusimen, tikve, bob i pamidore. I mnogo mnogo šarenog cvijeća (Daleka obala).



Cvijet kojeg posebno volimo i kojeg rado sadimo i beremo je arciz. Mi i naša sestra smo godinama imale ritual branja arcizi na jednoj našoj tajnoj lokaciji i najčešće smo bokete poklanjali materi i Teti Mili, a jedan dio smo nosili na groblje. Arcizi, uz frezije, imaju najljepši miris. Dašak arciza osjećamo u našem omiljenom parfemu Champs Elysees od Guerlaina kojeg godinama koristimo. U međuvremenu, otac je zasadi čitavu plantažu arcizi ispod maslina pa kad procvatu, cila vala miriše i sve odjednom oživi. Volimo arcize.



Uvijek nam je posebno zadovoljstvo poć u Blato u Tete Anđelke kupit likere ili maslinovo ulje, a onda nam Teta Anđelka da teglicu marmelade od gorkih naranača i pokaže nam svoje cviće. Teta Anđelka obožava cviće i njezin dvor je savršeno sređen. Iako nema vrtla, svaki kutak oko kuće je iskorišten za uredne pitare sa još urednijim cvijećem. Ipak je Teta Anđelka likar i ne može u nje bit kako bilo. Evo jedan njezin pitar iz dvora. Mislimo da se ovo cviće kolokvijalno zove Bomboni. Volimo poć u Tete Anđelke.




Ovaj prelipi crveni cvit slikali smo u uličici s početka priče, u uličici blizu naše kuće koju od djetinjstva zovemo "Selo". Mislimo da je ovo neka vrsta kaktusa, a cvijet je usadila Teta Kata koja i na pragu devedesete nosi intenzivni crveni ruž za usne. Ruž je gotovo iste boje kao i ovaj cvijet. Teta Kata je prijateljica od tete Mile i uvik kad prođemo kroz štradicu proćakulamo s Tetom Katom i pohvalimo joj cviće, a ona nam da bokun bosiljka da nam miriše i reče : " Pozdravi mi Milu i reci da ću doć." Volimo Selo i tetu Katu i njezino cviće.




Jedan od najljepših i najčudesnijih cvijetova je svakako cvijet kojega znamo pod imenom "Kraljica noći". Cvijet raste u dvoru naše drage pokojne Babe Mare koja bi nas svaki put zvala da dođemo u dvor gledat kako se cvijet otvara. Cvijet bi se počeo otvarati predvečer i svoju punu lipotu bi doživi kasno navečer. Miris cvijeta je neodoljiv, ali cvijet traje samo jednu noć i onda već do jutra uvene. Ali čarobna priča s cvijetom ponavljala se svakog ljeta i jedva smo čekali da nas Baba zove da dođemo gledat Kraljicu noći. Bila bi tu i Baba i teta Zita i drugi susidi. Ćakulali bi, družili se, gledali kornjače u vrtlu, tukla bi zvona na kampanelu i bilo bi ful vruće. I onda bi se cvit rascva i svima bi bilo drago. Nismo odavna vidili Kraljicu noći.




Ali zato redovito posjećujemo Ribarske večeri petkom u Lumbardi i tamo se može nać svakakvih delicija: pečeni morski pas, gof, tuna, rižoto, frigani gavuni i kozice, pršurate, rozata, genijalni štrudeli od jedne slavonske neviste, likeri, mermelade, vino, kupus na tabak i svašta svašta. Nama je najdraži i nalipši štand sa sirupima od bazge i mente i domaćim marmeladama, a mogu se kupit i ovi šesni buketići od lavande i smilja koji latu komarce i figuraju u vazi i nama i gostima u apartmanima:



A kad je zima i kad nema ni cvića ni Ribarskih večeri ni fureštih ni komaraca, Nama je najdraže poć u Tete Mile na kafu i napolitanke. U Tete Mile cvate cviće na tavajama:




Vaši










Post je objavljen 22.09.2016. u 21:52 sati.