Bio je sam. Bilo je jedanaest sati uveče i bio je spreman za spavanje. Umjesto toga nali sebi čašu viskija što mu nije bio običaj u to vrijeme i sjede zagledavši se u isključen televitzor, kao da bi ovaj mogao iznenada priuštiti neku informaciju.
Bio je uznemiren mnogo više nego što je osjećao da bi trebao da bude.
Onda se sjeti da mu je telefon ostao u autu. Spremio se i pošao ga donijeti.
* * *
Dva sprata više, ona je sjedila u mirnoj kuhinji. Čula je tumaranje iz susjednog stana i zvuk rijetkih automobila u prolazu koji su farovima pravili pokretne sjene na prozoru.
Počela je da osjeća kako ne pripada ovdje dok je sjedila uspravljeno kao na straži prstima držeći nožicu prazne vinske čaše.
I ona bi trebala malo da odspava. Zašto ne?
A onda se podigla i krenula da izbaci smeće.
* * *
Sreli su se na izlazu. Jedan pogled, pozdrav i on joj je pridržao vrata. Zastali su ispred samo jedan tren u kome se ona stigla osmjehnuti u znak zahvalnosti. On je bio ozbiljan i uspravan. Gledao ju je značajno i otvoreno ništa ne rekavši. Samo je napravio blagi odmak lakta od tijela, prema njoj.
Ona ga je uhvatila pod ruku.
Nastavili su zajedno...
Post je objavljen 20.09.2016. u 00:05 sati.