U pokušaju da napišem što sam htjela, završih dan uz čašu vina čiji sam plutani čep ugurala u bocu jer je nisam uspjela otvoriti. I uz petu epizodu, druge sezone Boardwalk.Empire. Kiša pada od sinoć i ne prestaje. znam jer sam sinoć cijelu noć bila budna. Broj odrađenih sati u ovom mjesecu vrtoglavo se penje. Odgovara mi ovaj svježiji zrak, prozori i vrata su još širom otvoreni, volim da nesputano puštam godišnja doba u svoju sobu. Sva su mi dobra i sve ih volim. Ujutru ću malo stegnuti jaknu oko struka i možda će mi pokisnuti šiške, ali nije to kraj svijeta. Još je rano za maglene zore i mutna žuta svijetla. Ali ih rado čekam i znam da dolaze. Ima nešto u tim prohladnim jutrima dok ti se koža lagano ježi, a grane voćki se spletu u zagrljaj.
Sivo me uopće ne iritira, jedino mi nebo nekad pritiska grudni koš i zaustavlja dah. ali to se dešava i kad je boje različka kao dječije oči širokog pogleda.
U pokušaju da napišem što sam htjela, završih sa tek skicom jutra dok u mojoj čaši plivaju mrvice od plutanog čepa.
Možda me ujutru probudi alarm, a možda i neka dolazeća skica.
Post je objavljen 19.09.2016. u 22:24 sati.