Marketing
Žao mi je....
Žao mi je mlađa generacijo, mlađa i po desetljeće od mene same, žao mi vas je jer, velika većina vas, nikada nećete okusiti pravi paradajz, nikada nećete očutjeti njegov miris, pravu teksturu i slatkoću, onaj divan okus. Predivno podatno meso. Žao mi vas je jer nikada nećete pojesti onu pravu , ljetnu, miješanu salatu; koja pliva u vlastitim sokovima. Nećete nikada moći okusiti kako je to namakati kruh u te sokove; dok se u ustima rađa vulkan predivnog okusa.
Žao mi vas je mlađa generacijo, zato jer ne znate što je pravi okus breskve, što je ona prava marelica, ma nemate pojma niti ćete ikada okusiti onu vinogradarku; od čije miline ti se zavrti u glavi. Šljive; nećete znati što su prave šljive; nećete spoznati okus prave šljive. A tek pekmez od istih, pekmez od šljive sa kožom. Palačinke sa takvim pekmezom.
Uh, žao mi vas je mlađa generacijo, jer nemate pojma šta je glavica zelene salate ; žao mi vas je jer jedino što ste probali je ono iz velikih trgovačkih centara. A tek jabuke; mlađa generacijo, jabuke su tako divne, te domaće, stare sorte, toliko ukusne da vam ne znam taj okus dočarati.
Žao mi je što jabuke morate kupovati samo iz nasada koji su tretirani velikim količinama raznoraznih kemija; žao mi je što morate jesti jabuke stare po par sezona, jabuke koje su čučale u nekim hladnjačama, skladištene u kontroliranim uvjetima. Pa kada dođu na vaš stol; nemaju vam što drugo podariti sem svojeg kraja; odvratnog kraja.
Žao mi je što ne znate niti ćete znati što je netretirani krumpir; koji ima jedan sasvim drugačiji okus dok se spremi, na koji god način odaberete. Netom izvađen, oplahnut od zemlje, skuhan zajedno sa ljuskom; prepolovnjen i pošteno zaliven maslinovim uljem i posut češnjakom. Eee, da, baš mi vas je žao mlađa i novija generacijo. Vas će hraniti krumpirom iz vrećica.
Žao mi vas je jer vas lažu, i na tržnicama vas lažu, tamo gdje sve vrvi od " domaćih " proizvoda. Žao mi je što vam prodaju domaću mrkvu kupljenu na zelenoj tržnici na veliko, mrkvu koja u zemlji, maltene nije ni rasla. Žao mi je što vam prodaju domaće grožde koje je toliko špricano da ne možeš od svega toga okusa očutjeti.
Baš mi je žao što nas je sav taj veliki napredak uzeo u žrvanj; i žao mi je što se svaka nova generacija, instruirana svojim roditeljima; pretvara u svojevrsne hibride.
Žao mi je kada vidim koliko se pomamite nad reklamom za bijeli Kinder Bueno u teglici, kao neka bijela nutela, žao mi je da vas nema tko naučiti da je cijela ta teglica prepuna aditiva, te da ne jedete ništa osim onih najgorih umjetnih masnoća. NIšta vam lošije nebi bilo ni da ste nafte ili tovatne masti pojeli - na žlicu.
Žao mi je da nemate pojma odakle koja namirnica dolazi, da niste nikada vidjeli ni kravu, ni ovcu ni kozu. Žao mi je da vjerujete kako onaj tetrapak mlijeka zaista ima 2,8 % mliječne masti. Žao mi je da nikada niste i nećete probati friško pomuzeno mlijeko od kravice koja živi jedan dostojanstven život, koja uživa svakodnevno na ispaši i spava nezavezana lancem na najdivnijem sijenu.
Ma baš mi je žao što vam je svima postalo bitnije ono nebitno. I što od šume više nitko ne vidi drvo.
I žao mi je; jer ne mogu zamisliti da i sama moram tako.
Žao mi je vas i svake nove generacije; i neizmjerno sam sretna što sam se rodila u neka prijašnja vremena; vremena koja su odisala pravim stvarima; vremena koja su njegovala život i nisu marila za umjetno a ni poznavala umjetno!
Post je objavljen 17.09.2016. u 14:02 sati.