zadnjih par tjedana počela sam debelo sumnjat u neke temeljne vrijednosti života uz koje sam odrasla, kojima su me učili, koje sam u krajnjoj liniji i živjela..
dođe to valjda s odrastanjem, godinama, iskustvom ili???
dođe li i vama da se pitate isto kao i ja?!
u ljubav, pravu i nepotrosnu, vječnu, vjerujem i dalje no nekako unatoč tom saznanju, nešto kao da mi ne da mira.
kao da me goni da iz dana u dan pretresam sebe, svoje ja, svoje stavove, zaključke, činjenice života.
vrti mi se stih u glavi: možda je raj prevara za kraj.
ja kažem najbolje tek dolazi, ali tko to zna, možda je najbolje ipak godinama iza nas, kad smo bili mali i nezreli!
pa nemam pojma, zato i pitam vas, zato i pitam sebe svaki dan
Jel to sve ispravno, jel to sve vrijedno, jel vrijedno biti samo nečija i trpiti ili je vrijedno nešto sasvim drugo!?!
Viva La vida pa kako vam drago
Ja znam koji dio je jedino ispravan, a ostalo će se pokazati kad tad!
Jel tako?
A
Post je objavljen 16.09.2016. u 22:26 sati.