Marketing
Neka nama crva
Danas sam opet čuo frazu da svi volimo konstruktivnu kritiku, a ova druga da nema smisla, moje riječi do prije par godina. Imao sam u jednom momentu i pet šest blokiranih nickova na blogu, no i tad sam pazio da to ipak budu neke "face s težinom", cool bezveznjaci favoriti uredništva. Najnapornije od njih, stariji se sjećaju Mudana i babe Duška, il kako već, nisam blokao usprkos iritantnosti, prvog jednom čak nakratko jesam, pa je Lobotomia posredovala da to ne radim. On je baš vrijeđao, al nije bio glup, uostalom neki stavovi su mu bili poučni, što ima veze ako bude uništena sva crnogorica u Gorskom Kotaru, stavovi koji ti pomažu shvatiti s kim si okružen i da si možda pretjerao u širinu, treba odrediti prioritete borbe. Već sam pisao da akteri svakog novog umjetničkog pravca, skoro po pravilu, nemaju respekta prema prethodnicima, te da je neka objektivnost i u životu precijenjena. Trebaju nam radikalna smetala poput Malevicha i njegovog crnog kvadrata na bijeloj površini. Zašto bi očekivali poštovanje kad mi sami ovdje dio zajednice uopće ne poštujemo, doduše ja takve uglavnom zaobilazim, bili su ti neki okršaji u prošlosti i nitko nije izvukao nikakvu pouku. Oni koji ti se podsmjehuju zaslužuju minutu, uglavnom ih ne treba shvatiti ozbiljno, al eto, ako oni bez kompleksa lupetaju gluposti i ako to čak spada u društveni trend, zašto bi mi pitomili svoj sarkazam.
Umoran sam danas, ovaj post je spontano piskaranje, znak slabosti, nakon rutinskog brisanja onog valjda jedinog totalno beskorisnog virusa, nemam ideju o čemu lamentirati, a on se eto spontano podmetnuo.
p.s.
Ražnjići iz kućne radinosti ostaju mi vrhunac gurmanstva, makar bili munjevito pripremani kao danas.
Post je objavljen 15.09.2016. u 22:49 sati.