Završni dio svoje Uredničke riječi u Kvizorami broj 1276 od 17. IX. 2016., str. 3 Boris je Nazansky poklonio Filipu Karačiću i to s punim pravom. Taj dio prenosim u cijelosti.
... Cognomen est omen
"Čuli ste za Aladara Gereviča? Naravno, čovjek je šesterostruki olimpijski pobjednik i najveće ime olimpijske sablje u povijesti. A za Tilemachosa Karakalosa? Teško, možda ga zna pokoji enigmat što ganja devetku (magični kvadrat 9 x 9) pa mu je prezime nekad silom pokušao "ugurati" u gotovo (pa) utopijsku četvorinu. I on je, naime, olimpijski sabljist, jedan od tri Grka, koji su uz Austrijanca Schmala i Danca Nielsena, imali čast i nastupiti na prvim modernim olipijskim igrama, davne 1896. godine - a gdje drugdje, nego u Ateni. Taj nam je, naime, srebrni sportaš prve generacije, svojim ponešto neobičnim prezimenom ponudio još jednu enigmatsku poslasticu. KARAKALOS. Zamijenite mu prvo i zadnje slovo, s kraja na kraj. Pročitajte zatim prva četiri slova, a ostalih pet odostraga. Ako ste uspjeli, srebro se pretvorilo u zlato, 1896. godina i Atena u 2016. godinu i Rio de Janeiro. SARA KOLAK! Nazvali mi ovo običnim anagramom ili zakomplicirali, pa uvodeći nov nazivak kazali dvosmjerna premještajna čitaljka, dođe na isto. Ime jest znak, enigmatika nam je, evo, potvrdila po tko zna koji put. No, spomenimo još jednu zvijezdu iz Rija: veliki MO FARRAH okitio se s još dva zlata. Možda bi ovo bila idealna prilika da kao Britanac somalijskih korijena postane SIR, a samim tim i OMAR SHARIF, Egipćanin porijeklom iz Libanona".
(Boris Nazansky "Urednička riječ", Kvizorama broj 1276, 17. IX. 2016., str. 3)
Post je objavljen 15.09.2016. u 20:16 sati.