Šarmantno upadljivih srebrnih korica (priznajem, samo zbog toga sam je pokupila s police antikvarijata), knjiga “Stotka” je podnaslovljena kao “vodič kroz predmete koje svaka žena sa stilom mora imati”, a obogaćena je izvrsnim ilustracijama Rubena Toleda.
Nina Garcia je najpoznatija po svojoj knjizi “Mala crna knjiga stila” (također objavljena kod nas u izdanju Algoritma, kao i “Stotka”), ali i kao sutkinja u reality-showu “Project Runway”.
U knjizi opisuje stotinu bezvremenskih modnih predmeta koji vam daju nepogrešiv osjećaj klasike i s kojima ne možete promašiti u modnom smislu (dakako, tu su haljine A-kroja, guste crne najlonke, balerinke, manolice, kaubojske čizme, niske bisera, krzno, muške košulje, muška odijela, motorističke jakne, polo majica i slično). Uglavnom, dosta obuće i prilično velika količina čizama (motorističke, kaubojske...), ali i modnih detalja (rukavice, biseri, tirkizni i koraljni nakit, nešto što se zove “prsten za koktele” i slično).
Što mi je, zašto mene to odjednom zanima? Zašto guglam i pinterestiram stvari poput “capsule wardrobe” i “fashion essentials” (da ne spominjem “pear-shaped fashion”)? Naime, prije sam imala stav da nije bitno kako izgledaš, da nije u redu da te ljudi procjenjuju prema odjeći koju nosiš (čak sam i uživala u tome da me na temelju toga podcijene), pa sam svoje modne numere kupovala na veliko, u raznim bojama i krojevima, i to niskobudžetno (jer si u jednom periodu skuplju odjeću nisam mogla priuštiti, a kad i jesam, davala sam prednost količini nad kvalitetom), misleći da je dovoljno da si čist i uredan i to je to.
Na promjenu razmišljanja me natjerala selidba i prostor s ograničenim prostorom za spremanje (da ne spominjem sam mučni proces selidbe gdje su beskrajne tone moje niskobudžetne garderobe i cipela samo potrpane u crne vreće za smeće i poslije razvrstavane) – meni je dosta gledanja u ormare koji samo što ne popucaju po šavovima, a da ja i dalje nemam što za obući, ili ono što želim obući izgleda sažvakano i neupotrebljivo.
(s tim u svezi, ja sad već godinu dana izbacujem stvari iz ormara – pa onda kupujem nove, pa izbacujem stare, pa opet kupujem nove, očekujući da će se moja garderoba izbrusiti sama od sebe. Ali zapanjuje količina vremena i novca koju sam potrošila na odjeću, bila ona niskobudžetna ili ne)
Na promjenu razmišljanja o izgledu me natjerala i činjenica da ja više nemam beskrajno puno vremena za oblačenje i spremanje – osim što moram spremiti sebe, sada moram spremiti i bebu i njezinih milijun potrebnih sitnica. Ono što moram obući da bih izgledala pristojno mora biti brzo dostupno i mora bez puno muke izgledati kako treba, vrijeme za stajanje pred ormarom je bespovratno prošlo za mene. Zato već spomenuto guglanje pojma capsule-wardrobe: cilj je s nekoliko dobro izabranih komada koji se uspješno kombiniraju izgledati dobro.
Osim toga, na promjenu razmišljanja o odjeći me navela i činjenica da je s nekim velikim tjelesnim promjenama gotovo: imam preko trideset godina, oblik tijela koji imam, imat ću do kraja života i bolje mi je da se pomirim s time (ove sam godine prvi put ozbiljno išla na dijetu, i uvidjevši koliko zapravo teško padaju kilogrami, održavanje tjelesne težine postavilo se kao jedno od svakodnevnih zdravstvenih i estetskih pitanja u mom životu). Eksperimentiranju u garderobnom smislu stoga mora doći kraj – neke stvari nisu više prikladne za mene niti s obzirom na moje godine, a niti s obzirom na oblik mog tijela.
Konačno, tu je i posao. Radim u branši koja poštuje određeni dress-code zbog čega uvijek moram imati određeni fond ozbiljne poslovne odjeće, koja, ako to već nije, barem mora izgledati kvalitetno.
I zato ja ovih dana čitam “Stotku”, guglam “capsule wardrobe” i “wardrobe essentials”.
Post je objavljen 16.09.2016. u 09:42 sati.