Marketing
Povratak...
Tamo gdje riječi šute,
gdje su misli nepotrebne
a ljubav u nama raste,
tamo gdje rijeka vremena
deltom grli more snova
a ljubav u nama traje.
Tamo ćemo
na obali spokoja i sreće
zagrljajem ubiti hladnoću i
vidjeti cvijetanje nezaboravka,
tog čudesnog plavetnila,
znaka vječnosti želje i
trajanje plavog sna.
gdje su misli nepotrebne
a ljubav u nama raste,
tamo gdje rijeka vremena
deltom grli more snova
a ljubav u nama traje.
Tamo ćemo
na obali spokoja i sreće
zagrljajem ubiti hladnoću i
vidjeti cvijetanje nezaboravka,
tog čudesnog plavetnila,
znaka vječnosti želje i
trajanje plavog sna.
Povratak je moguć samo tamo gdje smo već jednom bili… u obilje uspomena utkanih u pamćenje… u hitrovitost vremena na obroncima sjećanja…
Sjećam se… vrti se film kao san, film kao glazba, film kao beskraj utopljen u suzu radosnicu na licu trenutka… vrtoglavi osjećaj čarobnosti se razlijeva… slijeva u prostornost nedogađanja… u ovo tromo nedeljno poslijepodne… u kreaciju neplanirane iluzije… u odraz stvarnosti koja postaje preslika one prohujale…
Kao u pejsažu sna krećem se mjesečarskom sigurnošću… uprizorujem vizije u titrajuće strune neprolaznosti… zaustavljam slike… kucam na vrata prizora odigranih na sceni prošlosti… osjećam probijanje kroz opnu zaborava… ulazim u najtajnije kutke uma… ćutim bujanje podneblja percepcije… uzletanje ptica u perivoju svijesti… kupanje u jezeru… u bistroj vodi iznad izvora Krupe… rijeke dvosmjernice… izmjenu plime i oseke osjećanja... dodiruju me lopoči… cvjetovi iznikli iz dubina te ljepote… izlazim na stazu ka djevičanskoj šumi… koračam među siluteama lahorastih breza… dodiruje me svitanje… i tvoj osmijeh…
Koračamo rame uz rame ka staništu ljepote… otkrivaš mi tajne svoga sna… u svitku metafora otkrivam magiju tvoga izričaja… znakovlje puteva kroz panoramu tvoje misaonosti… razotkrivaš mi sebe iz sebe… sjećam se dubine tvog pogleda u kojem vidjeh početak zajedničkog sna…
Da, povratak je moguć samo tamo gdje smo već jednom bili… a bili smo na izvorištu vječnosti… u iluziji božanske istine… u okrilju neizrecivosti mi tihujemo stvarnost… u odlascima i dolascima u dolinu zelene rijeke uokvirujemo besmisao u smisao…
Koračamo rame uz rame sudbinskim putevima… ti u tebi… ja u sebi… a zajedno u prisnoj bliskosti osjećamo nedjeljivost cijeline koju, korak po korak, zaobljujemo u život…
Dijana Jelčić
Post je objavljen 15.09.2016. u 08:28 sati.