Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/croanonimac

Marketing

Pauza!

Evo malo uzimam pauzu od ovih izazova. Puno se toga izdogađalo da bih nastavio s izazovom a da ne bi bacio kakav komentar na događaje u proteklih par dana.

Kao prvo, izbori. Osobono sam iišao na izbore (samo poništiti listić) jer smatram da je to moja dužnost, pa makar i poništiti listić. Bio sam i u biračkom odboru cijeli dan, dosađivao se jer je bilo 24 ljudi. Od 72. Razočaran sam skroz. Da se razumijemo, ne simpatiziram ni "plave" ni "crvene", ali ljudi nikad ne nauče. Poslije će opet biti "nije nam dobro, lopovi" i slično. Gadi mi se politika u RH sve više svakim danom. Gade mi se ljudi.

Sjećate se onih "ALS Ice Bucket Challenge" stvarčica? Poliješ se vodom i doniraš novce za ALS, tojest rijetku bolest. Da, to je bilo in. Ljudi su se polijevali a nisu donirali ni kune. Zato što je to na "mainstreamu" i popularno, ajmo to svi radit. #PrayForParis. Jel ljude stvarno briga za jedan Pariz i Francusku? Nije. Stvaiš slikice jer svi stave, popularno je, i promjeniš nakon 2 dana. Zakaj? Zato jer je to popularno i to "se trenutno nosi".
#StopYulin? 364 dana u godini nitko se ne sjeti psa kao životinju da postoji. Ali na Yulin lete heštegovi, lete komentari, poruke pune ljubavi prema psima i slično. Potpisuju se peticije, ljudi protestiraju, ti isti ljudi koji doma pojedu 2 kile svinjetine svaki dan i u juhu stave 1 kokoš, a tu i tam se neki srneći zna složiti. Selektivna empatija. Koda dođeš u dućan i kažem "ja bi jedan polubijeli, crni mi ne valjda, bijeli je prečudan". Totalna selektivna empatija.

Nogomet? Mi smo "nogometna nacija" i nitko nam nije i do koljena, puni smo ponosa i volimo preuveličavati naše mogućnosti. Znam puno ljudi koji se aktivno bave nogometom. Isto tak postoje i oni koji ga igraju rekreativno i oni koji ne znaju kak' lopta izgleda.
I onda dođe....
Svjetsko ili Europsko prvenstvo u nogometu. Onda postanemo nacija kad svi uzmu godišnji, par gajbi piva i deri, do jutra samo nogomet. "Ja bi 4-4-2 formaciju, Perišića bi stavil ovak", svi eksperti i ozbiljni nogometni analitičari. Nevjerojatno.
Pazi sljedeću scenu. Svjetsko u Brazilu. Hrvatska-Meksiko. Gubimo. Skoro pa gotova utakmica, još 10-ak minuta do kraja. Išao sam u birc gledati bez neke euforije, čak mi je i prognoza bila realno 1-1. I sjedim ja u bircu, ne baš previše optimističan, kad ispred mene žena, od 120 kila. Pive na stolu i bijeli Marloboro. I pod kraj svi počnu negodovati i taktizirati. Kad odjednom, ona pobjesni "ajde ajde ajdee, no ajde, trči trči, uzmi mu lotpu", a ja si mislim "pička ti materina izlazi na teren pa trči ne 90 minuta, nego 9 minuta a onda se pravi pametna". Svi mogu pametovati i biti pametni. Kad treba dići duzicu i pokrenuti se e onda se nikome neda i svi počnu raditi nešto. Dvolični su. Polako mrzim ljude, možda sam previše pesimističan ali i dalje se smatram realnom osobom.

"Tolerancija?" Malo sutra tolerancija. Svi furaju spiku "nedam svoje poštujem tuđe" i slično. "Malo morgen" poštuješ. Ako si drugačiji od drugih odmah dobiš 100 pitanja. Recimo ja ne vjerujem u boga i nisam religiozna osoba. Smatram da je religija jedna velika glupost i prodavanje magle. I IMAM PRAVO NA TO. To je moje mišljenje. Ali pošto živim u manjoj sredini, teško je. Ne hodam u nedjelju na mise čak ni za božić, ne volim kititi bor i bojati jaja za uskrs, ne držim se posta, ništa od toga. Ne postoji osoba koja mi bude rekla "moraš". E pa pogodi kaj, samo jedna stvar se mora. Imao sam dosta problema s tim jer sam ateist, i na puno (prije svega nepotrebnih) pitanja sam morao dati odgovor. Poštujte tuđa mišljenja. I vama je lijepo kad netko poštuje vas i vaše mišljenje.

Ne treba doživotno slijediti pravila. Zašto se moramo oženiti prije tridesete? Da zadovoljimo neki "standard" koji je bio normalan prije 20-30-40 godina? Zašto cure ne moraju odgovarati na usmenom a dečki moraju kod profesora? Zašto ja koji sjedim za knjigom i skriptom cijeli dan dobim 2 a netko pokaže "malo mesa" dobi 5 bez usmenog? Jel to pošteno? Dal sam ja idiot i meni se uče ta sranja? Ne uče. Ali di je tu "pravda i jednakost"? Nema je. To više ne postoji. Svi smo kao "jednaki pred zakonom" i ljudi ti uporno to nabijaju na nos a ni sami ne vjeruju u to. Dosta mi je ovih 20 godina da shvatim puno stvari. Dal sam ja manje vrijedan ako me ne zanimaju marke, i neda mi se tražiti najskuplju "Tom Taylor" majicu? Rađe si kupim majicu za 70 kuna, jer si kupujem stvari koje volim - a ne koje mi društvo nameće da kupujem. Zašto društvo nameće takve standarde?

Ljudi nisu ništa drugo nego stoka. Razmislite malo. Dok ste mali - idete u vrtić. Tamo vas pripremaju za osnovnu školu. U osnovnoj školi vas uče i rade selekcije. Sportaš. Nadaren matematičar. Nogometaš. Rastura hrvatski. Prilagođen program. U osnovnoj školi se rade selekcije i sortiranja. Da, baš kao u tvornici. U srednjoj školi ista priča. Bolji. Sredina. Lošiji. Bogat. Siromašan. Sportaš. Razvrstavaju vas po "sistemskim vrijednostima" u srednjoj školi. Ne možeš biti bolestan dok traje škola. Sistem to ne dozvoljava. Ali taj isti sistem dozvoljava političarima u sabora da ne dolaze na "nastavu". Zašto? Zato jer oni tvore sistem i kroje ga kak njima paše. Ako ste siromašni - najebali ste. Ako imate para ne brinite, vaš život će biti lagodan. U školi, na poslu, prvi dolazite na red u bolnici, zaobilazite zakone jer su oni za stoku sitnog zuba. Tako je oduvijek bilo, tako će oduvijek biti.

Iskrena sam osoba i ne kužim, ak' ti netko kaže "reci iskreno" i to napraviš, negoduju. Istina boli. U zadnje vrijeme pitam ljude "hoćeš iskreno ili da ti složim kak tebi paše odgovor?" Ljudi su naviknuti čuti ono što njima paše i godi. Zašto moram slijediti glupa pravila, e pa ne moram. Radim što hoću. Držim se zakona i poštujem zakon te se trudim biti što bolja osoba.

Budite hrabri. Budite uporni. Branite svoje stavove i svoja uvjerenja. Budite marljivi i skromni, radite u tišini. Ljudi vam govore da ne možete nešto napraviti jer oni to ne mogu, pa vas sputavaju.

Eto, čisto jer mi se nakupilo ljudske gluposti pa da podijelim s vama, tu mi je nekako najlakše. Vi me razumijete. Došlo mi je jednostavno da pišem, bez ikakvog razloga.

Do čitanja!



Post je objavljen 13.09.2016. u 22:46 sati.