Nije svakom ista ljubav suđena i ne voli svakog jednako.Ljubav emocija s najviše lica.Imala san tu neku misao i išla je otprilike tako,slično ne identično jer sad da ga jebeš ne mogu se sjetit točnog redosljeda riječi.
Hodam ja tako bezbrižno kroz grad,opčinjena kozmoson i sličnim sranjima,jer eto neman pametnijeg posla u životu.Skužin kako za kurac se mi svi skupa sekiramo kad ioanko na neke stvari ne možemo utjecati.Ne možemo ugasiti sunce u rujnu niti snijeg u maju.
Prisjećam se nekih jučerašnjih situacija....I ma u stvari. Srela sam se neki dan s prijateljicom iz srednje,ono nismo se vidjele biće par godina ili se vidimo jednom godišnje,tako to ide kad se odsele u Zagreb i ono...
Nekom se snovi ostvare prije ili kasnije,ali valjda onda kad su in uistinu potrebni da se ostvare.Kad su spremni da se ostvare.Kažu da nekako ili misle ili smatraju da za sve postoji pravi moment.Nekako zadnji put sam se ovako osjećala prije3-4 godine,nekakav pozitivan feeling.Sve se nakon toga pomaklo,nabolje,bilo je loših trenutaka,bilo je slomova i bilo je reinkarnacije,sada je dobro i bit će slomova i reinkarnacije,ali sve će to doći na svoje i naći će svoje mjesto pod ovim nebom,možda čak i godinama kasnije,ali doći će,kad bude spremno.
Ne brinem se,jer znam šta me čeka,ne znam kako će izgledati i kako ću se ja postaviti prema svemu,kako ću reagirati i za sada o svemu mogu samo pretpostavljati,ali ipak znam što me čeka i spremna sam na to.Iako ne možemo predvidjeti sebe u zatečenim okolnostima unaprijed,jer ipak okolnosti ne možemo predvidjeti,ali znam da će sve biti dobro.
Osjećam to i odgovorno tvrdim da će sve biti dobro.Možda i bolje nego što sanjam.
Ne bismo smjeli pristati na manje od svojih snova.Ne bismo smjeli,jer to znaći da smo pristali na kompromis da ne težimo većem,višem,boljem.Kako biti sretan ako ne težiš sreći.Sreća je ono što sanjaš,to te čini sretnim.
Ona kiša koju čekaš,onaj bazen s pješčanikom,onaj kesten koji si jutros udarao/la nogom po podu,jer kažu stiže jesen iako je vruće kao ljeti.Neka te djetinjastog,neka nas oboje,neka nas svih.Život je prekratak da odrastemo prerano,čak i onda kad nemamo izbora,čak i onda kad smo okolnostima prisiljeni.Prekratak da propustimo biti Petar Pan što duže možemo.
Skužila sam da u prosjeku moje objave vidi 1-3 osobe što je sasvim u redu.Nekidan mi prijateljica kaže da joj često izleti stranica njene perspektive na fejsu i više nisan sigurna je li to dostupno svim mojim prijateljima i poznanicima,pa u slučaju da je i da čitate ova piskaranja i prepoznate sebe u njima nemojte ništa shvatit osobno.Sve je ovo moj kritički stav prema onome što vidim,čitam,osjećam,ovo su tek moja promišljanja proizašla iz trenutka,bez pretjeranog reda u kontekstu momenta i trenutnog osjećaja.Nije moje stalno mišljenje i nije nešto što smatram bitnim da vam kažem u lice,nije nešto preko čega nisam spremna priječi i nije da to ne bi ponovila jer mi nije stalo.Ovo je jednostavno meni neki relax gdje mogu izbaciti sve neke momentalne frustracije ili osjećaje koji nisu bitni za naš odnos.Da se trajno osjećam loše zbog nečijih postupaka to bi mu rekla u lice,ali većina stvari i razmišljanaj je proizašla iz nekakvih trenutaka i postupaka koji su se dogodili jednom ili nekoliko puta,ne ponavljaju se konstantno.Neman ništa protiv da ljudi čitaju i da izražavaju svoje mišljenje o svemu ovome,samo ne želim prolaziti neke izlizane zajebancije na račun ovoga i to je jedini razlog zašto ovo nisam podjelila s apsolutno svima....
Nadalje,drago mi je da ne pišem u prazno i zapravo se dobro osjećam kad znam da netko to vjerno prati,makar nisam sigurna tko točno,možda mi je zato i lakše,malo.Blaženo neznanje.Adele se upravo uvalila u onaj pjat od pitara pun šporke vode,ne treban vam opisivat kako to izgleda,ali još nije uletila u kuću tako šporka,pa ne mogu popizdit.Kako se ljutit na bebu.Ma nikako.
Svi mi ponekad imamo loš dan,svi se mi ponekad pogrešno izrazimo,svi mi ponekad kažemo ono što ne mislimo ili mislimo u afektu,zato ja radije pišem.Pišem da izbacim to iz sebe,a da pritom ne kažem ljudima u lice ono što je produkt afekta.Jer svaka akcija uvjetuje reakciju i zato je bolje neke stvari neizreći čovjeku u lice,čisto iz razloga da ga kasnije možeš pogledati u oći.
Trudim se ne govoriti ružno,niti uvrijediti ikoga,ako navedem neki postupak koji smatram pogrešnim,to je i dalje moje mišljenje,moj pogled s mog stajališta.
Moja perspektiva opisane situacije.
Post je objavljen 13.09.2016. u 11:30 sati.