Pozdrav i dobrodošli na moj blog. Kasnim s jednim postom (opet!), ali imam posla oko faksa i pisanjem još jednog posta za jedan portal - coming soon, pa se nadam se da će danas ovdje izaći dva posta, ali ako i ne, ništa strašno, samo ću preskočiti dan izazova, temu nikako, iako...
Ova tema nije nikako za mene, premlada sam da nešto što mi se do sada ružno dogodilo nazivam teškim razdobljem jer me toliko toga još čeka, a i ono što mi se ružno dogodilo ili se još događa želim zadržati za sebe i za sebi bliske ljude.
Svi u životu imamo uspone i padove i to tako mora biti jer se moramo naučiti ustajati nakon svakog pada, nešto iz toga naučiti. Imala sam ih i ja, imala si ih i ti, imao si ih i ti i imat' ćemo ih opet svi. Sve čovjek preživi i na sve se navikne.
Teško razdoblje ja bih definirala kao mjesece i mjesece, možda i godine nečega što je ružno i teško, ne nešto što je brzoprolazno, jer prolazno je ionako sve, no sve je opet podložno različitim percepcijama. Nekome je kraj svijeta i kada se dogodi najbanalnija stvar, a nekome nije teško razdoblje godine i godine recimo, bez posla. Stvar je karaktera, snage i podrške koju imaš od ljudi koje trebaš.
Trudim se, ne uvijek uspješno, gledati sve optimistično, jer kakve su ti misli, takav ti je život. Vjerujem da svojim mislima možemo ubrzati da sunce nakon kiše stigne što ranije. Ono će svakako doći, ali ako mi na to možemo utjecati, zašto ne?
Svima koji se nalaze u teškom razdoblju, želim da ga što prije prebrodite, onaj ''klišej'' da vrijeme sve liječi je točan, samo trebate vremenu dati vremena.
Svima koji nisu imali takvo razdoblje, ne želim da ga nikada nemaju jer se nikada neće naučiti nositi s njima, a jednom će svakako doći. Vama želim da dođe što kasnije i da što kraće traje.
Do čitanja!
Post je objavljen 13.09.2016. u 10:53 sati.